Estetika - prezentacija.ppt

8/10/2019 Estetika - prezentacija.ppt

http://slidepdf.com/reader/full/estetika-prezentacijappt 1/18



Estetika

• (grč. aisthetos=osjetni,opažajni) je filozofija umjetnosti,

odnosno filozofija lijepog. Ova filozofska disciplina ispituje

kriterije stvaranja, oživljavanja i vrednovanja lijepog,

odnosno umjetnosti (umjetnosti kao eminentnog područja

lijepog)

• Izraz (djelo Aesthetica) prvi 1735. koristi Alexander

Gottlieb Baumgarten, njemački filozof, za kojega estetika

kao znanost o osjetilnoj spoznaji podrazumijeva znanost o

lijepom u umjetnosti i u prirodi (ljepota kao savršenstvo

osjetilne spoznaje). Termin estetika još neko vrijeme (npr.

kod Kanta) bitno označava učenje o osjetilnoj spoznaji.



• Interes filozofa za umjetnost i lijepo započinje još u antici,

pa se osnivačima estetike smatraju Platon i Aristotel.

• Platonova metafizika lijepog (estetiku spekulativno izvodi

iz metafizičkih ideja dobra, lijepog i istine) predstavlja uzor

tzv. “estetike oozgo”, koju kasnije nastavljaju npr.

Schelling i Hegel.

• S druge strane, Aristotel u svojem djelu Peri poetikos

(Poetika ili O pjesničkom umijeću) predstavlja uzor

“estetike oozo”, koja izvor estetskih normi traži u samojumjetnosti. Dakle, ovaj je pravac utemeljen na nekim

empirijskim zakonomjernostima umjetničkog stvaralaštva.



• Kalokagatia (grč. kalós=lijep, agathós=dobar ) ili

“lijepa obrota” je antički pojam koji sjedinjuje i

najuže povezuje ljepotu i dobrotu.

• Kao specifični ideal načina života, obrazovanja i

odgoja u starih Grka, kalokagatia ukazuje naizvornu neodvojivost etičkog i estetskog područja.

• Ovaj će ideal doživjeti nakon antike više kritika.

Primjerice, kod Nietzschea: “Istina je grozna starica.”



• Filozofiji i umjetnosti zajeničke su osnovne funkcije duha:

obje izražavaju nazor o svijetu i životu, rasvjetljuju egzistenciju,

obavljaju funkciju snalaženja u svijetu, prekoračuju granice iskustva

(tj. transcendiraju)

• Umjetnička djela kao i filozofija “stare” rukčije nego ostignuda

znanosti i tehnike. Svakako ne u smislu da bi kasnija umjetnost (ili

filozofija) prevladala raniju umjetnost kao zastarjelu.

• Osnovna razlika umjetnosti i filozofije je u tome što umjetnost

funkcije duha obavlja u mediju osjetilnosti, dok filozofija to radi

pomoću pojma i umne argumentacije.

• Za umjetnost je istina savršenost lijepog prikaza.

S druge strane, prema Kantu je znanost koja bi kao takva trebala biti

lijepa besmislica.



• Platon ideju lijepog (sklada, harmonije) poistovjećuje s

idejom dobra i istine, dakle onim najvišim.

No, ideju lijepoga ne poistovjeduje s umjetnički lijepim.

Čovjeku, dakle, koji bi se svojim raznolikim umijedem pokazivao

sposobnim oponašati sve stvari, kada bi takav došao u grad i htio nam

prikazati svoja pjesnička djela, iskazali bismo štovanje kao svetom i

čudesnom i ugodnom čovjeku, no rekli bismo mu da takva u gradu nema i

ne treba biti, te bi ga ovjenčanog i okidenog, ispratili u neki drugi

grad….” (Platon, Država, 398a-398b)

“Onda je svaka umjetnost koja oponaša daleko od istine i to je, kako se

čini, sve što ona može da izrazi, jer od svake stvari obuhvaća samo jedan

mali dio i to samo njen izgled (sliku)… ako je slikar dobar, on će stolarevom slikom, koju izdaleka pokazuje, moći prevariti djecu i

nerazumne ljude, pa će kod njih stvoriti vjerovanje da je to zaista stolar.”

(Platon, Država, 332)



• Platon umjetnost shvaća kao oponašanje (grč . mimesis) lijepih

stvari, a njih kao kopije ideja. Stoga je umjetnost kopija kopije, ili

“treda od istine”, tj. “posao iz treće ruke”. Dakle, obmana.

Aristotel umjetnost shvaća kao stvaralačko i oplemenjujuće

oponašanje stvarnosti.

• Hegel (19. st.) ljepotu definira kao osjetilnu pojavu ideje. Ideja je

pravi saržaj umjetnosti, dok je njen oblik u umjetnosti osjetilnislikoviti lik. Umjetnost kao očitovanje duha dolazi po njemu iza

filozofije i religije.

• Schelling u umjetnosti vidi “spoznaju onoga najvišega”.

Schopenhauer u umjetnosti vidi bezinteresni doživljaj koji čovjeka oslobađa (glazba naročito) i tješi. Nietzsche u umjetnosti vidi

najpotpunije prihvaćanje života, smisao života i jedini način

prevladavanja pesimizma.



Nakon objavljivanja Baumgartenove Estetike sredinom

18. stoljeda, estetika je umjesto religije počela

zauzimati sreišnji dio odgoja i obrazovanja, a

umjetnost i književnost – posvećene ubuduće rafinaciji

duše, osjećaja i ukusa – prestaju biti samo zabava.

Umjetničko djelo otada postaje model visoke kulture.



Friedrich Schiller u svojoj estetici (naročito u pismima

O estetskom odgoju čovjeka) razlikuje tri stupnja čovjeka:

1.Stanje nuže (Notstaat ) ili nagona u kojemu čovjekom

upravljaju strasti, pokreće ga materija

2. Stanje uma (Vernunftstaat ) u kojemu čovjek uspijeva

savladati strasti, ali tako da stvara apsolutne principe

kao tabue

3. je nevino, djetinje stanje kojim vlada nagon za igrom

(Spieltrieb); to je stanje u kojem strasti nisu odijeljene od

razuma. Ono oslobađa čovjeka, a može se dosegnuti jedino

u umjetnosti. Za Schillera je umjetnost oblik igre.



“… umjetnici, svaki na svoj način, izražavaju vlastito poimanje

svijeta koje je uvijek više ili manje, osviješteno ili

neosviješteno, neposredno i posredovano, utemeljeno u

nekoj filozofiji. Pa je za mnoge pojedince teško reći jesu li oni

filozofi koji se bave umjetnošću, ili umjetnici koji se bave

filozofijom.” (Milan Polić)

Primjerice, Friedrich Nietzsche, Jean-Paul Sartre, Albert

Camus, Vladan Desnica…

“Stoga nijedna znanost, pa ni estetika ne mogu odrediti pravila

umjetničkog stvaranja, kao što nitko ne može odrediti pravila

stvaranja uopće, nego naprotiv pojedinci svojim stvaralaštvom, patako i umjetnici svojim, mijenjajući svijet određuju i pravila njegove

proizvodnje, dok njegova praizvodnja uvijek ostaje u domašaju tek

čovjekova stvaralačkog uma.”



“A za umjetnička djela, koja nisu uspjela, vrijedi ovaj paradoks: lijepo nam

prikazuje jedinstvenost ljepote, ružno nam prikazuje mnogostrukost ljepote…

Zbog toga, kad je govor o nekom više ili manje neuspjelom djelu, obično se

raspravlja o njegovim odlikama, to jest o njegovim lijepim stranama, što nikako

nije slučaj kod savršenih djela, jer ova nemaju lijepih strana. Kod ovih, naime,

nemoguće je nabrojiti odlike ili označiti lijepe dijelove ili strane, jer ona kao

potpuno stapanje imaju jednu jedinu odliku: život struji cijelim njihovim

organizmom, a nije se povukao ni u jedan od dijelova toga organizma.”

“Dvije su forme ljudske spoznaje: jedna je intuitivna, druga logička; do spoznaje

se dolazi naime, ili putem fantazije ili putem intelekta; i to do spoznajeindividualnog ili do spoznaje univerzalnog, do spoznaje pojedinačnih činjenica ili

do spoznaje njihovih odnosa. Jednom riječju, spoznajom se u nama stvaraju ili

slike ili pojmovi … Svaka prava intuicija ili preožba u isti mah je i izraz… Mi smo

sasvim slobodno i otvoreno poistovjetili intuitivnu ili izražajnu spoznaju s

estetskom ili umjetničkom činjenicom.”

(Benedetto Croce, Estetika)

Povijesnost je bitno obilježje i filozofije i umjetnosti.

Aristotel drži kako je “pjesništvo više filozofska i ozbiljnija stvar negoli

historiografija, jer pjesništvo prikazuje više ono opće, a historiografija

pojedinačno”.

Estetika - prezentacija.ppt

Documents

Transcript of Estetika - prezentacija.ppt