ŠUMSKA KOKA - lovackisavez-hb.ba · Kad me Marijo, na čiji su posjed divlje ptice „izvršile...

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNEMOSTAR, OŽUJAK - TRAVANJ 2010.GODINA xIII.BROJ 70

Lještarka (Tetrastes bonasia)

VRLO SPRETNA I ŽIVOTNOJ SREDINI PRILAGODLJIVA ŠUMSKA KOKA

LX – 104 GL

LX – 5

LX – 12

LX – 1

LX – 17

LX – 18

LX – 102 GL

Luksuzni brzojavi

Sve vrste brzojava: obične, luksuzne i glazbene brzojave moguće je poslati iz svakog poštanskog ureda HP Mostar kao i predati pozivom na telefonski broj 1202 iz fiksne telefonske mreže HT Mostar.

Za više informacija nazovite besplatni info telefon 080 088 088!

www.post.ba u svakom domu . . .HP Oglas LX BRZOJAVI A5 horizontal LAYOUT.indd 1 9/3/09 10:42:48 AM

Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres

Direkcija: Splitska b.b., KupresTel. + 387 34 274 - 801Faks + 387 34 274 - 800e-mail: [email protected]

www.lovackisavez-hb.ba 3

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: FOTOSPRING

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

Drago Marjanović

..... iz sadržaja

..... str. 10.

..... str. 12.

..... str. 35.

..... str. 38.

..... str. 7.

Lještarka (Tetrastes bonasia) Vrlo spretna i životnoj sredini prilagodljiva šumska koka

Izaslanstvo Saveza posjetilo međunarodni sajam lova u Brnu Češka će pomoći lovstvu BiH na putu u Europsku uniju

Lov na velikog tetrijeba Nimalo lako nije dokopati setrofeja „šumskog viteza“

Lovačka sjećanjaLov na losa u Švedskoj

Uzgoj štenadiAko želimo zdravu i razvijenu štenad, moramo dobro hraniti njihovu majku

Pogled s čeke

Ljudi različito podnose zimu. Netko je voli, netko ne. No bez obzira na ne-čiji subjektivni osjećaj, složit ćemo

se da je zima hladno i sumorno godišnje doba, koje donosi mnoge nedaće ljudima, posebice u krajevima gdje padaju obilni snjegovi, gdje pušu jaki vjetrovi i surove hladnoće uvlače se u sve pore okoliša.

A kako lovci dočekuju zimu? Kao i dru-gi ljudi. Samo što lovci vole izlaske u pri-rodu, u šumska prostranstva, u tu roman-tičnu zimsku idilu. Kad je sve čisto i bijelo, zdravo i rumeno. Kad snijeg škripi pod lovačkom čizmom na krivudavoj šumskoj stazi. Kad šumska kreja ili vrana iznenada prhne ispod nabreklih borovih grana pa strese snijeg na lovačke šešire. A tek dru-ga divljač? Šuti, miruje, spava ili osluškuje, u strahu i zebnji, s nadom da će je nepo-zvani gost zaobići. Debeli snježni pokrivač često sakrije, zaštiti i maskira one slabe, plašljive i nejake.

A koliko je god zima sa svojim zaštit-nim omotačem čuvar i zaštitar, spasitelj i skrivač, toliko je i neprijatelj, ubojica i iscr-pljivač. Osim što u nerijetkim slučajevima pomaže jakima, snažnima i krvoločnima, često sputava, veže i drži u zamki slabe, malene, nejake, gladne i iznemogle.

E, tada su lovci na djelu, na svome za-datku, na ispitu svoje lovačke etike i sa-vjesti, svoje humanosti. Nahraniti gladne, napojiti žedne, to je pravilo još iz Biblije. U tom je pogledu i na našim prostorima

Zima kao problem i prilika

lovačka svijest sve izraženija. Brojni su pri-mjeri prihranjivanja divljači tijekom suro-vih i oštrih zima, brojni su primjeri lovač-ke humanosti prema divljači, nemoćnoj i nezaštićenoj, ugroženoj svakojakom opa-snosti.

Čestitamo svim onim lovcima koji su se pronašli u ovim skromnim redcima, koji su na bilo koji način sudjelovali u zaštiti divljači i njezinu opstanku. Hvala im, iako im je to i lovačka obveza. Čestitamo i nji-hovim udrugama i sekcijama što su znale i htjele organizirati ovakve akcije i tako po-kazati istinsko lovačko lice.

A oni koji, iz raznoraznih razloga, nisu ništa učinili, neka šute i čekaju svoju prili-ku za dokazivanje. Zapravo, ni ne trebaju čekati priliku, ona je već tu. Proljeće je i ima se što raditi, i tako doprinijeti unapr-jeđenju lova i obogaćenju lovišta, zaštiti okoliša i živoga svijeta u njemu. Sada su, između ostaloga, aktualna čišćenja i palje-nja živica i međa. Često se zbog neopreza i nemara, pa i neznanja, vatra proširi, za-hvati lovište. Najviše strada mladunčad, nejaka i nezaštićena. Zato lovci, pokažite se, promatrajte prirodu, pratite događanja oko sebe i spriječite neželjene posljedice. Stara je izreka „Bolje spriječiti nego liječiti“. Bolje je da u Hoopu čitamo o uspješnom gospodarenju lovištima nego o štetama i katastrofama.

A kad opet stigne zima, eto nove prili-ke. Ne bi je trebalo opet propustiti.

Broj 70, ožujak - travanj 2010.4

ZANIMLJIVOSTI

Možda naslov zvuči nestvar-no, ali on govori što se ui-stinu dogodilo prvih pro-

ljetnih dana ove godine, za jakog nevremena kad je za dvadesetak minuta napadalo isto toliko centi-metara snijega.

Negdje oko ponoći, nošeno jakim vjetrom i snježnom olujom, veliko jato divljih gusaka, liski i šljuka bena obrušilo se na posuški zaselak Dom, u krug tvrtke „Vokel“ i preko puta nje, na privatno imanje Marija Petrica.

Kad me Marijo, na čiji su posjed divlje ptice „izvršile agresiju“, po-zvao, u prvi sam tren pomislio da je to neka šala. Uzbuđeni domaćin – koji nije lovac – nije mi odmah znao ni reći o kojim je pticama riječ, samo je na telefon ponavljao kako situaci-ja izgleda kao iz Hitchcockova filma „Ptice“, da ih je na stotine i da se od njihova glasanja ništa ne čuje.

Do moga dolaska, vrijeme se

Guske, liske i šljuke „pokucale na prozor“

smirilo, ptice su se podigle i nasta-vile let prema „izgubljenom“ odredi-štu. Ostale su samo neke, zapletene u žičanu ogradu, koje su Marijeva djeca pokupila s balkona i okolo kuće i smjestila ih u kavez, da se odmore i nahrane. Sutradan, nakon moga fotografiranja djeci za uspo-menu, puštene su da se priključe svome jatu koje je neprestano nad-lijetalo Posuško i Vinjansko polje.

Ovdašnji lovci tvrde da ništa slič-no nisu vidjeli u ovome kraju. Kroz priču se iznose kojekakve teorije, svatko ima neko svoje objašnjenje zašto je došlo do poremećaja u „ptičjem kompasu“. Stariji se lovci pak sjećaju mnogo jačih zima od protekle, u kojima su se događale čudne situacija i događaji, ali ovako nešto nisu upamtili.

U prilog ovomu – pomalo čud-nom događaju – evo nekoliko bit-nih crtica o seobi ptica koje će lov-

cima, barem malo, razjasniti problematiku koja prati ptice prilikom njihovih putovanja.

NEMA ODGOVORA NA BROJNA PITANJAOd prvih proljetnih dana pa sve do ljeta mnoge se pti-

ce vraćaju u svoj rodni kraj. Tu saviju gnijezdo i proborave do jeseni, kada opet – kao i svake godine – sele u toplije krajeve. To će nastaviti i njihovi potomci, kao što su to radili i njihovi predci već tisućama godina. Put što ga moraju pri-jeći često je vrlo dug, pa je čudno kako ga mogu izdržati.

Što ptice sili da se vrate k nama dok je još hladno, a do-laze iz krajeva gdje im je bilo toplo i gdje uvijek ima dosta hrane? Danas još ne znamo pravi odgovor na to. Poznato je da je ledeno doba sililo ptice da mijenjaju mjesto svoga bo-ravišta, da prelijeću goleme prostore i da od tog vremena one to čine neprestano svake godine, bez obzira na to je li hladno ili nije, je li ponestalo hrane ili je još ima. Kad dođe vrijeme da otputuju, ptice ne gledaju je li vrijeme lijepo ili nije, puše li sjevernjak ili koji drugi vjetar. Seljenje počinje, a kad je započeto ono se nastavlja. Sprječava ih u tome samo veliko nevrijeme – kao u ovome, posuškom slučaju.

Svaka ptičja vrsta ima svoj način leta za vrijeme selidbe. Neke putuju u obliku slova V, gdje je najčešće jedan krak duži od drugoga. Osim toga, ptice ne lete jedna iza druge nego malo postrance. Ako ih nema mnogo, dogodi se da lete u ravnoj crti, ali ne odmah jedna iza druge nego malo udesno ili ulijevo. Ptica na vrhu kuta ili crte je vodič i nju od vremena do vremena zamjenjuje ptica koja se nalazi iza nje. Čini se da je razlog ovakvu načinu leta smanjenje otpora zraka, a i to što tako jedna drugoj ne sprječava vidik.

Kako se u tome snalaze, što ih vodi točno prema cilju? O tome ima više mišljenja, ali znanost još nije potpuno ra-svijetlila tu pojavu. Držalo se da ptice slijede zračne struje. U jesen bi ih sjeverni vjetrovi nosili na jug, a u proljeće južni na sjever. Ali kako dovesti s ovim u sklad let ptica koje putu-ju sa zapada na istok, a kadgod i protiv vjetra?

One lete i kroz mnoge opasnosti, po buri i oluji, preko kopna i mora, preko visokih brda i pustinja. Mnoge putuju danju i noću. Zaustaviti ih može samo veliko nevrijeme i gusta magla koja im sprječava vidik. Na taj ih put tjera na-gon, i njemu ne mogu odoljeti.

NEOBIČNO PTIČJE PRIZEMLJENJE U POSUŠJU

Mladen Bešlić

Stariji se lovci sjećaju i jačih zima od prethodne, ali ovakvo “čudo” nisu upamtili

One “zarobljene”, djeca su nahranila i sutradan pustila u prirodu

Jato divljih gusaka


IZ SAVEZA

Ivica Lučić

Upravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne svoju je redovitu sjednicu, a prvu u 2010. godini, održao 16. travnja u Mostaru. Na njoj se raspravljalo o radu

i aktivnostima Saveza i županijskih vijeća za lovstvo u pro-teklom razdoblju, odnosno između dviju sjednica Uprav-nog odbora. Razmatrana su i pitanja vezana za godišnja planska dokumenta Saveza, za održavanje redovite izvje-štajne i izborne Skupštine Saveza, za nabavku i dodjelu lovačkih odličja s razine Saveza, za izradu Matične knjige lovaca za potrebe članica Saveza, zatim za sudjelovanje izaslanstva Saveza na Generalnoj skupštini CIC-a u Du-brovniku, te za organiziranje edukacijskih posjeta lovač-kih udruga članica Saveza uzornim lovištima u vlasništvu koncerna Agrokor. Također, pod tekućim pitanjima razma-trano je financijsko stanje i izmirenje dugovanja članica prema Savezu za 2009. godinu.

U svome Izvješću o radu Saveza u proteklom razdo-blju, predsjednik Ilija Vrljić izvijestio je, između ostaloga, o aktivnostima Saveza ističući izradu novih lovačkih iska-znica za lovce članove Saveza i podatke da je 25 lovačkih udruga podnijelo zahtjeve za izradu novih iskaznica, te da je do sada izrađeno i distribuirano oko 4.000 iskazni-ca. Predsjednik je članove Upravnog odbora izvijestio i o realizaciji programa izobrazbe i polaganja lovočuvarskog ispita, zatim o nabavci i distribuciji lovočuvarskih odora za potrebe lovočuvarske službe, te o cijelom nizu sastanaka na lokalnim i županijskim razinama vezanim za provedbu Zakona o lovstvu. Također je istaknuo i sudjelovanje pred-stavnika Saveza na lovačkim večerima u Odžaku, Rakitnu i Drvaru, te na Međunarodnom sajmu lova u Brnu, u Češkoj.

Nakon predsjednika Saveza, izvješća o radu u prote-klom razdoblju podnijeli su i predsjednici županijskih vijeća za lovstvo, koji su težišno izvijestili o aktivnostima udruga na zatvaranju lovne sezone, zatim o dostignutom stupnju provedbe Zakona o lovstvu i problematici koja prati te ak-tivnosti, kao i o problemima koje uzrokuje inspekcijski nad-zor udruga od strane federalnoga lovnog inspektora.

MATIČNA KNJIGA LOVACAPo usvajanju izvješća o radu pristupilo se razmatranju

ostalih točaka dnevnog reda, o kojima se vodila konstruk-tivna rasprava nakon koje su usvojeni i odgovarajući za-ključci. Tako je između ostalog zaključeno da se redovita godišnja i izborna Skupština Saveza, po načelu „dva u je-dan“, održi 26. lipnja 2010. u Mostaru, da se za potrebe Sa-veza nabavi nedostajuća količina lovačkih odličja sukladno Pravilniku o lovačkim odlikovanjima i priznanjima u lovstvu. Također, kad su lovačka odličja u pitanju, zaključeno je da se s razine Saveza na idućoj Skupštini dodijele lovačka od-ličja istaknutim pojedincima, organizacijama i institucijama

Razmatran rad Savezai županijskih vijeća za lovstvoRedovita i izborna Skupština Saveza 26. lipnja u Mostaru

koje su doprinijele razvoju lovstva, te radu i afirmaciji Saveza i njego-vih članica. Donesene su i odluke o tiskanju Matične knjige lovaca za potrebe lovačkih udruga članica Saveza, zatim o sudjelovanju me-đunarodnog izaslanstva Saveza na Generalnoj skupštini CIC-a koja se, u organizaciji Hrvatskoga lovačkog saveza, održava od 6. do 9. svibnja 2010. u Dubrovniku, te o organizi-ranju edukacijskih posjeta lovačkih udruga članica Saveza lovištima u vlasništvu koncerna Agrokor (RH). Upravni odbor donio je i odluku ko-jom se sve članice Saveza obvezuju svoja dugovanja za 2009. godinu izmiriti najkasnije do održavanja go-dišnje Skupštine, tj. do 26. lipnja.

Kad su u pitanju zaključci i odlu-ke Upravnog odbora vezane za pro-vedbu Zakona o lovstvu, zaključeno je da se na svim razinama od strane Saveza i lovačkih udruga pokreću i iniciraju aktivnosti prema resornim županijskim ministarstvima kako bi se ubrzao i konačno proveo proces formiranja i dodjele lovišta na gos-podarenje. Kad je u pitanju inspekcij-ski nadzor i ponašanje federalnoga

lovnog inspektora prema lovačkim udrugama, zaključeno je da se svim mjerodavnim federalnim institucija-ma upute dopisi s kritičkim osvrtom na rad lovnog inspektora, odnosno da se izrazi nezadovoljstvo njegovim radom a osobito pristupom, koji bi trebao biti u funkciji izgradnje i us-postave sustava lovstva, a ne u de-strukciji, razgradnji i izricanju novča-nih kazni i uvođenju neutemeljenih i nepopularnih zabrana lova.

SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA

Ova sjednica Upravnog odbora upriličena je u vrijeme održavanja Mostarskog sajma, tako da su čla-novi Upravnog odbora iskoristili prigodu i po završetku sjednice po-sjetili Sajam.

DOBITNICI ODLIČJA

Odličje prvoga reda dobili su:Anto Ivišić, Jozo Sučić i Nikola Sučić, članovi LD „Sokol“ iz Nove Bile.

Odličje drugoga reda dobili su:Dragoljub Bobaš i Vlado Sučić, članovi LD „Sokol“ iz Nove Bile.

Odličje trećega reda dobili su:Slavko Barać, Niko Erić i Živko Bar-bić, članovi LD „Sokol“ iz Nove Bile.


IZ SAVEZA

Rasprava o prijedlogu formiranja lovišta u Srednjobosanskoj županiji

Ivica Lučić

PROVEDBA ZAKONA O LOVSTVU

Na sastanku u Travniku i previše se razgovaralo o posebnim lovištima, ali nije došlo do približavanja mišljenja. A kako su tema trebala biti i županijska lovišta, o čemu se uopće nije razgovaralo, zakazan je novi sastanak

Na poziv Semina Ždralovića, županijskog ministra poljo-privrede, šumarstva i vodo-

privrede u Vladi Srednjobosanske Županije, u Travniku je 12. travnja 2010. održan sastanak o temi: Raz-matranje prijedloga formiranja lo-višta na području Srednjobosanske županije.

Sastanku su, uz ministra Ždralo-vića, koji je i vodio sastanak, nazoči-li članovi stručne skupine za izradu prijedloga formiranja lovišta Mu-hamed Mešanović, Ševal Konjalić i Julijan Glavočević, predstavnici Saveza lovačkih organizacija BiH Salem Alihodžić, Omer Helda i Slobodan Ličanin, predstavnici Lo-vačkog saveza Herceg Bosne Ivica

Lučić i Jako Čavara, federalni lovni inspektor Sulejman Hašimbegović i predstavnik Federalnog ministar-stva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Muharem Bahor.

Otvarajući sjednicu, ministar Ždralović potanko je obrazložio dosadašnje aktivnosti na imple-mentaciji Zakona o lovstvu na području ove županije, ističući i probleme koji su prisutni u lovstvu na ovim prostorima. Također, vrlo opširno i konstruktivno elaborirao je i prijedlog formiranja lovišta, definiranje njihovih granica, razlo-ge utemeljenja gospodarskih, od-nosno posebnih lovišta, reakcije i probleme na terenu, ističući da su glavni razlozi sazivanja ovoga

sastanka nastojanja da se čuju mišljenja svih zainteresira-nih strana i pronađu prihvatljiva rješenja oko određenih spornih pitanja vezanih za prijedlog formiranja lovišta u ovoj županiji. Potom je dao riječ sudionicima sastanka da se očituju o navedenom prijedlogu formiranja posebnih i županijskih lovišta.

STAV LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNEObraćajući se nazočnima uime Lovačkog saveza Her-

ceg Bosne i lovačkih udruga članica Saveza iz Središnje Bosne, tajnik Saveza Ivica Lučić iznio je mišljenje i stavove lovačkih udruga da se na području Središnje Bosne, umje-sto predložena dva, formira jedno posebno lovište i da to bude Koprivnica, a da se lovište Kruščica podijeli lovačkim udrugama po općinskim granicama. Obrazložio je to slje-dećim činjenicama:

- da je prostor županije zadan, odnosno ograničen i da je premalen za dva posebna lovišta, pogotovo što je riječ o istim vrstama uzgojne divljači, predlažući model „jedna županija, jedno posebno lovište“

- da je sadašnji prostor lovišta Kruščica, u odnosu na prijeratno stanje, a pogotovo u odnosu na stanje za vri-jeme Austro-Ugarske, devastiran u smislu urbanizacije i pretjeranog utjecaja čovjeka, ističući izgradnju brojnih putova, vikend-naselja, ski liftova, reli staza za džipove, ribogojilišta, motela i drugih ugostiteljskih sadržaja, te prekomjernu eksploataciju šume, branje ljekovitog bilja i šumskih plodova, pašarenje stoke i sl.

- da u budućem lovnom planiranju treba mijenjati pristup prema lovačkim društvima u smislu da se i njima treba osigurati kvalitetan lovni prostor (dijelovi lovišta Kruščica) kako bi mogli ostvariti određene financijske pri-hode od komercijalnog lova i pokriti troškove koncesije i drugih izdataka koje pred njih stavlja financijski vrlo za-htjevan Zakon o lovstvu.

Na koncu, Lučić je istaknuo da je svjestan povijesnog i lovno-gospodarskog značenja Kruščice, ali da moramo biti svjesni realnosti vremena i prilika u kojima živimo.

Obraćajući se nazočnima, Jako Čavara je istaknuo da su se promijenile povijesne okolnosti i prilike kada je u pitanju lovište Kruščica i da se moraju više cijeniti stavovi i mišljenja lovaca i lovačkih društava na tim prostorima.

RAZLIČITI PRISTUPI I ARGUMENTIPredsjednik SLOBiH, Salem Alihodžić, više se kritički

osvrnuo na Zakon o lovstvu u dijelu koji se odnosi na kon-cesije, zagovarajući njihovo ukidanje i iznalaženje nekog drugog modela dodjele lovišta na gospodarenje, a manje na temu današnjeg sastanka, ističući da zakon treba pro-voditi bez obzira na to bio za nekoga dobar ili loš i da će lovci podržati svaki postignuti dogovor.

U ime lovačkih udruga članica SLOBiH iz Središnje Bo-sne obratio se Omer Helda, ističući da dolazi iz političkog miljea i da će velik utjecaj na proces formiranja lovišta u

Ministar Semin Ždralović sa sudionicima travničkog sastanka


IZ SAVEZA

Ivica Lučić

Na poziv Ministarstva poljoprivrede Republike Češke i direktora Sajma šumarstva i lovstva „Silvaregina“, izaslanstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne, koje je

Prema našim saznanjima, koja su nam domaćini i potvrdili, Češka je, kao članica Europske unije, dobila zadaću da u pristupnim pregovorima oko ulaska BiH u Europsku uniju, različi-tim vidovima suradnje i pomoći pomogne lovstvu BiH da ostvari napredak i postigne lovne standarde potrebne za ulazak u europsko lovačko društvo

IZASLANSTVO SAVEZA POSJETILO MEĐUNARODNI SAJAM LOVA U BRNU

Češka će pomoći lovstvu BiH na putu u Europsku uniju

predvodio predsjednik Ilija Vrljić, posjetilo je ovaj međunarodni sajam, koji se održavao u Brnu od 21. do 25. ožujka 2010. godine. Izaslanstvo Sa-veza Sajam je posjetilo kao dio jedin-

stvenog izaslanstva Federacije Bosne i Hercegovine, koje je predvodio Vlado Soldo, savjetnik federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivre-de i šumarstva, a u kojem su još bili Ivica Lučić, tajnik Saveza i Muharem Bahor, stručni savjetnik za lovstvu u Ministarstvu poljoprivrede, vodopri-vrede i šumarstva FBiH.

Po dolasku u Brno, naši su nam domaćini odmah dali do znanja ko-liko im je stalo do toga da se osje-ćamo ugodno i budemo zadovoljni boravkom u njihovoj zemlji. Kao posebne goste smjestili su nas u impresivan srednjovjekovni lovački dvorac, u mjestu Židlokovice, uda-ljenom dvadesetak kilometara od Brna. A u dvorcu impresivna slika srednjovjekovne lovačke raskoši. Brojni lovački eksponati po zidovi-ma, hodnicima i holovima, rogovlja jelena i srnjaka, kljove vepra, pre-parati i krzna medvjeda, prvobitna lovačka oružja, viteška koplja i oklo-pi, samostrijeli i štitovi. U sobama i apartmanima kristalni lusteri, umjet-ničke slike i unikatni namještaj. Sve originalno i prepuno drevne ljepote prekrivene stoljetnom patinom. Je-dino su televizori, telefoni i jacuzzi kupatila „narušavali“ tu iskonsku sliku srednjovjekovnog života češ-

ovoj županiji imati činjenica da je ovo izborna godina i da se o ovom pitanju, bez obzira na sve, ništa neće dogoditi prije izbora, koji su planirani u listopadu.

U ime stručne skupine, koja je radila prijedlog formi-ranja lovišta u Srednjobosanskoj županiji, nazočnima se obratio Julijan Glavočević, koji je uglavnom branio po-nuđeni prijedlog formiranja lovišta, ističući povijesno i buduće značenje posebnih lovišta Koprivnice i Kruščice u lovno-gospodarskom, lovno-turističkom i promidžbe-nom smislu.

Govoreći o posebnim lovištima u ime Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Muharem Bahor je istaknuo da ovo ministarstvo na

prostoru Županije Središnja Bo-sna planira utemeljenje dvaju po-sebnih lovišta: Koprivnice i Kru-ščice, da je prijedlog utemeljenja posebnih lovišta u Federaciji pri-veden kraju i da će uskoro u formi prijedloga ići na Federalnu vladu, koja je po Zakonu o lovstvu mje-rodavna za formiranje posebnih lovišta.

Svjestan da je, s obzirom na opširna izlaganja i diskusije sudio-nika, vrijeme planirano za sastanak

potrošeno na raspravu o posebnim lovištima, a da nije došlo do pribli-žavanja suprotstavljenih stavova i mišljenja, te da se uopće nije ra-spravljalo o prijedlogu formiranja županijskih lovišta, ministar Ždralo-vić završio je sastanak zaključkom da se u idućih desetak dana održi novi sastanak o istoj temi i s istim sudionicima. Ovaj put s konkret-nim i jasno definiranim primjedba-ma i prijedlozima formiranja lovišta u ovoj županiji.

Mnogi su posjetitelji radoznalo zavirili na brojne sajamske štandove


IZ SAVEZA

kih velikaša i vraćali nas iz ugodnih maštarija u stvarnost moderne civi-lizacije. Po livadama u blizini dvorca bezbrižno su pasle i skakutale srne u nepodnošljivoj jutarnjoj tišini koju su narušavali samo cvrkuti raspjeva-nih ptica i monotoni otkucaji sata sa zvonika crkvice smještene unutar zidova dvorca.

POČETAK U BRNU, NASTAVAK U SARAJEVU

Na golemom sajmištu u Brnu potpuno druga slika. Užurbanost, gužva, graja. Izlagači i organizatori obavljaju posljednje pripreme za službeno otvorenje sajma u lovač-kom paviljonu, nakon čega slijedi

uobičajeno i neizostavno razgleda-nje sajma. Brojni štandovi poznatih domaćih i inozemnih proizvođača nude različite vrste lovačke opreme, oružja, streljiva, optičkih pomagala, umjetnina, rukotvorina, nakita, sve za lov, sve s lovačkim motivima i sve u lovačkom stilu. Tu su i štan-dovi lovačkih organizacija s brojnim eksponatima divljači i lovačkim tro-fejima, kao i turističkih agencija s katalozima i prospektima lovne po-nude na poznatim svjetskim lovnim destinacijama. Pozorno razgledamo sve štandove, divimo se izloženim vrhunskim trofejima divljači, pad-ne i poneka kupnja nedostajućeg dijela lovačke opreme, neki lovački

suvenir, dar za suprugu, u čemu je prednjačio predsjednik Vrljić, koji se tako opskrbio svom potrebnom opremom za skorašnji lov u Africi.

Po dogovoru, naši ljubazni domaćini: Martin Žiška, iz-vršni direktor u državnom ministarstvu poljoprivrede, Jaro-slav Pospišil, direktor Sajma i Jaroslav Kostečka, tajnik Lo-vačkog saveza Češke, primili su nas u lovačkom paviljonu na štandu državnog ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Nakon uobičajene razmjene pozdrava i riječi dobrodošlice, izaslanstva se prešla na razgovor o ozbiljnim temama, od kojih je svakako najvažnija potpora lovstvu Bosne i Herce-govine na putu ka Europskoj uniji. Ova je tema bila i glavnim razlogom dolaska našega izaslanstva u Brno. Naime, prema saznanjima i informacijama, Češka je, kao članica Europ-ske unije, dobila zadaću da u pristupnim pregovorima oko ulaska BiH u Europsku uniju, različitim vidovima suradnje i pomoći pomogne lovstvu BiH da ostvari napredak i posti-gne lovne standarde potrebne za ulazak u Europsku uniju. Naši su nam češki domaćini to potvrdili i informirali nas o svojim promišljanjima kako ostvariti suradnju i na koji način pomoći lovstvu BiH, spominjući različite projekte, poticaje i pristupne fondove za pomoć lovstvu. Ovi razgovori, narav-no, odvijali su se u sferi promišljanja o najboljim mogućim modalitetima suradnje, bez nekih dogovora u tom smislu. A konkretniji razgovori o ovim pitanjima trebali bi se voditi na sastanku koji bi se uskoro trebao održati u Sarajevu, jer su se češki predstavnici pozitivno izrazili o pozivu da posjete BiH i da se na jednom zajedničkom sastanku svih relevantnih lov-nih čimbenika dogovore konkretni oblici suradnje i potpore Češke lovstvu BiH na njezinu putu ka Europskoj uniji.

Po završetku ovih „ozbiljnih“ razgovora, kao posebne goste naši su nas domaćini pozvali na svečanu priredbu upriličenu u sajamskom amfiteatru na kojoj su nastupili lovački zborovi i orkestri, te najbolji domaći majstori va-bljenja, odnosno oponašanja jelenske rike. Nakon svečane priredbe uslijedila je gala večera, koja je pokazala svu raskoš češke lovačke trpeze i bogatstvo okusa različitih delicija spremljenih od divljači. I sve to uz vrhunska domaća vina ili još bolje, uz poznato češko pivo.

O dojmovima s ovoga sajma još bi se moglo nadugo i naširoko, jer se uistinu imalo što vidjeti i doživjeti. Ali mislim da o uspješnosti ovoga posjeta najbolje govori činjenica da su se njime otvorila vrata prema europskom lovstvu, prema europskim lovnim standardima, prema pristupnim fondo-vima i svim drugim vidovima pomoći i suradnje na putu bh. lovstva prema Europskoj uniji, što bi nam svima trebao biti primarni interes i cilj.

Ilija Vrljić, Muharem Bahor, Vlado Soldo i Ivica Lučić

Impresivna diorama lovne divljači Vrhunski trofeji muflona i vepra


IZ SAVEZA

Provodeći odredbe Statuta Lovačkog saveza Herceg Bosne i aktivnosti planirane Programom rada Saveza za 2009. godinu, Nadzorni odbor Saveza je 14. travnja

2010. u sjedištu Saveza u Mostaru izvršio nadzor materijal-no-financijskoga poslovanja Saveza za 2009. godinu. Nad-zor su proveli predsjednik Nadzornog odbora Anto Dolić i članovi Tadija Šugić i Dubravko Suša.

Težište nadzora bilo je financijsko poslovanje Saveza u 2009. godini, odnosno Financijsko izvješće Saveza za 2009. godinu. Nadzorni odbor izvršio je uvid i kontrolu u sve stav-ke prihoda i rashoda u navedenom financijskom izvješću u smislu zakonitog izvršenja novčanih transakcija i njihove opravdanosti, te postojanja odgovarajućih odluka i naloga za njihovu provedbu.

Nakon provedenog nadzora materijalno-financijsko-ga poslovanja, Nadzorni odbor je sačinio i Izvješće o izvr-šenom nadzoru koje će podnijeti zastupnicima na idućoj Skupštini Saveza, a u kojem, između ostalog, navodi: Na temelju vjerodostojne dokumentacije i ostvarenog uvida u materijalno-financijsko poslovanje, Nadzorni odbor je zaključio da je materijalno-financijsko poslovanje Saveza

Financijsko poslovanje Saveza u skladu sa zakonskim propisima i statutarnim odredbama

IZVRŠEN NADZOR MATERIJALNO-FINANCIJSKOG POSLOVANJA SAVEZA

Ivica Lučić

Ivica Lučić

za 2009. godinu vršeno u skladu s pozitivnim zakonskim propisima i

Lovočuvarski ispitpoložilo 110 kandidata

POLAGANJE LOVOČUVARSKIH ISPITA

Nakon provedene izobrazbe kandidata za lovočuvare iz lovačkih udruga članica Saveza, o čemu smo pisali u prošlom broju Hoopa, a sukladno Programu izobraz-

be i polaganja lovočuvarskog ispita, u drugoj polovici ožujka upriličena su i polaganja lovočuvarskih ispita. Polaganja su provedena po županijama onim redoslijedom kojim su odr-žana i predavanja. Tako su prvi ispiti održani u Odžaku, zatim u Novoj Biloj i Tomislavgradu, te na koncu u Mostaru.

Ispite je u svim županijama provelo ispitno povjeren-stvo koje je imenovao Savez, a sam ispit sastojao se od ob-veznoga usmenog i pismenog dijela, s konkretnim tema-ma i pitanjima vezanim za obnašanje lovočuvarske službe u lovištu. Od ukupno prijavljena 124 kandidata, lovočuvar-ski ispit položilo ih je 110. Ono što posebno treba istaknuti je kvalitetna organizacija i ozbiljnost u provedbi ispita, te pokazano zavidno znanje kandidata, što je rezultat njihove individualne pripreme za ispit, stečenoga lovačkog znanja i iskustva, a svakako i provedene lovočuvarske izobrazbe, ko-

joj su obvezno nazočili svi kandidati. S polaganjem lovočuvarskog is-

pita, jedan vrlo kvalitetan, ozbiljan i zahtjevan projekt uspješno je prive-den kraju, a njegovom provedbom osigurani su zakonski uvjeti za ob-

našanje lovočuvarske službe i du-goročno je proizvedena jedna kva-litetna generacija lovočuvara, koji profesionalno mogu udovoljiti svim zadaćama koje pred njih postavlja zahtjevna lovočuvarska služba.

odredbama Statuta Saveza, te da nije bilo nepravilnosti u radu.

Predsjednik Saveza s članovima Nadzornog odbora

Ispit je protekao u pravome lovačkom ambijentu


TEMA BROJA

neznatno razlikuju od starijih, a sposobnost letenja nima-lo se ne umanjuje.

PREHRANA I NAČIN ŽIVOTAHranidba lještarke uvjetovana je godišnjim dobom. Zimi

se hrani najviše pupoljcima različitoga grmlja i drveća, kao i šumskim plodovima (šipak, jarebika). Veoma su važne resice lijeske, koje su često glavna zimska hrana, po kojoj je i dobila ime, a ona ih nekad zamjenjuje resicama johe, breze i graba. Kad počne vegetacija hrani se insektima, njihovim ličinkama, paucima i pužićima, a kasnije plodovima i bobicama jagode, zove i borovnice. Za piliće je veoma važna hrana životinjsko-ga podrijetla, kao u ostalih šumskih koka. U ishrani lještarke važnu ulogu ima pijesak, odnosno sitni kamenčići koji po-mažu pri usitnjavanju teško svarljive hrane.

Lještarka se po ponašanju u mnogim stvarima razlikuje od ostalih šumskih koka. Njezino kretanje i preleti u šumi pokazuju veliku spretnost i prilagodljivost životnoj sredini.

Mr. Ivan Jurić

Lještarka ili šumska jarebica prema sistematizaciji pripada porodici koka (Phasianide), pot-

porodici šumskih koka (Tetraonidae), vrsti Bonasa. Vrsta Bonasa bonasia ima četiri podvrste: B. Bonasia bona-sia, B. Bonasia rupestris, B. Bonasia sibi-rica i B. Bonasia ricinitas. Nastanjuje dobar dio sjeverne i srednje Europe, kao i njezin jug. Najbrojnija je u alp-skom području, Karpatima i Dinari-dima. Stanovnik je i šumsko-planin-skih područja Bosne i Hercegovine.

Možemo je naći od 300 do 1.600 m nadmorske visine, u mješovitim šumama četinjača i lišćara, ponaj-prije mješovitih šuma jele, bukve i smreke, ali je nalazimo i u brdovitim predjelima u sastojinama bukve, hrasta i kestena te crnog bora s gu-stim niskim raslinjem lijeske, zove, trepetljike, johe, divlje ruže, jarebike, kupine i maline. Voli mirna područ-ja, što je jedan od uvjeta njezina op-stanka u nekom biotopu. Ono što je bitno za životnu sredinu lještarke jesu šumske površine s gustim po-drastom, koji lještarki pružaju zašti-tu, uvjete za razmnožavanje i gdje ona nalazi hranu.

VANJSKI IZGLED I OPISLještarka je naša najmanja šum-

ska koka, njezina se težina kreće između 400 i 450 g. Od vrha kljuna do kraja repa dugačka je do 40 cm, raspon krila joj je oko 50 cm. Ženka je nešto manja i jednostavnije obo-jena. Pijevac je smeđe boje, s hrđa-stocrnim i bijelim poprečnim pje-gama na pojedinim perima. Vrat je hrđaste boje s crnosmeđim i sivo-bijelim pjegama. Prsa su hrđastobi-jela s jakim crnosmeđim prugama, a trbuh sivosmeđ. Repna su pera

Vrlo spretna i životnoj sredini prilagodljiva šumska koka

crnkastosiva s poprečno crnim prugama i bijelim obrubom. Za razliku od ženke, mužjak ima crni podvoljak obrubljen bijelom pru-gom koja se u prekidu nastavlja na vratu, a na glavi ima malu kukmicu koja se podiže kad se uzbudi. Iznad očiju oba spola imaju žarkocrvenu ružu, koja je u koke manje izražena. Na nogama ima resice, zakržljalo perje koje joj olakšava kretanje po snijegu. Kljun je kratak i širok, prila-gođen kljucanju pupoljaka, sitnog lišća i ovršaka. Prsti su kratki, crni i tupi. Lještarka se mitari slično kao veliki tetrijeb. Zamjena perja zavr-šava se krajem rujna ili početkom listopada i tada se mlade lještarke

LJEŠTARKA (Tetrastes bonasia)

Lještarka je stanovnik brdsko-planinskih područja, najčešća je u mješovitim šumama četinja-ča i lišćara s bogatim podrastom, koji lještarki pružaju zaštitu i gdje ona nalazi dovoljno hrane i mogućnosti za razmnožavanje, gniježđenje i uzgoj pilića


TEMA BROJA

Prilikom prelijetanja, spretno se izmiče preprekama. Polije-će veoma bučno, ali prilikom slijetanja njezin je let nečujan. Voli se prpošiti u suhom pijesku ili prašini. Pri tom kljunom ili nogama baca pijesak na sebe te nakostriješi perje kako bi pijesak prodro do kože. Zatim se otrese i kljunom zagladi perje.

Prenoći nisko na drveću, na visini od 2 do 4 m. Zimi, kad su niske temperature, spava u skloništu iskopanom u snijegu, koje često ima oblik kanala, dubokom 10 do 20 cm i dužine 100 do 150 cm. S dolaskom proljeća i topljenjem snijega može se naći izmet lještarke, koji je primjetan osobi-to na snijegu. Po ovim tragovima može se zaključiti da je, u većem ili manjem broju, prisutna na određenom području odnosno lovištu.

Lještarka živi u jednoženstvu. Na svom teritoriju, koji pijevac označa-va pjevom ili glasnim preletima, ne trpi srodnike. Pijevac katkad skače do jednog metra visoko i glasno leprša krilima, odnosno oglašava se kako bi označio da je to njegov te-ritorij. Parovi se oforme već u jesen, a mužjaci koji su ostali sami traže ženke do proljeća, do parenja. Par ostaje zajedno dok se ne izlegu pili-ći. Tada je mužjak u blizini gnijezda i oglašavanjem i lepršanjem označa-va i brani teritorij svoje obitelji.

Lještarka se glasa na više načina, od kojih je najpoznatije čirikanje „tsi-tsitseri-tsi“. Kad uoči neku opasnost ili nešto sumnjivo, oglašava se s „pli-pli-pli“. Glasanje koke je drugačije od pijevca i možemo ga opisati kao „ši-šiši-šiše“.

RAZMNOŽAVANJEParenje lještarka počinje sredi-

nom ožujka i ono traje do počet-ka svibnja. Poslije oplodnje, koja se vrši tek nakon dužeg udvaranja mužjaka, lještarka na tlu nalazi od-govarajuće mjesto za gnijezdo. To je zaštićeno mjesto između korije-nja drveća, ispod izvala i u zaklonu drveća uz neki panj, ali uvijek tamo gdje je sigurno. U to gnijezdo na zemlji, koje je plitka jamica oblože-na suhim lišćem, travom i perjem, lještarka snese 8 do 15 jaja, rijetko više i na jajima sjedi 22 dana, sve dok ne izleže posljednje. Jaja su svi-jetlosmeđe boje s tamnosmeđim mrljama. Njihova veličina je 29x39

mm. Kad se pilići izvale, majka ih brižno čuva i hrani uglavnom ani-malnom hranom. Pilići se veoma brzo razvijaju, ali ipak prvih 15 dana noće ispod koke, koja ih grije i štiti svojim tijelom i perjem. Ljetna pera izrastu im već za nekoliko dana, što im omogućava kratke prelete na niže grane grmlja, na kojima noće, a nakon 3 mjeseca potpuno odrastu i razlikuju se od roditelja jedino bo-jom perja. Nakon jesenskog mitare-nja više ih ne možemo razlikovati.

UGROŽENOSTNa smanjenje brojnosti lještarke

bitno utječu hladna i vlažna ljeta, pogotovo ako se ponavljaju.

Jako važan čimbenik koji utječe na opstojnost lještarke su promje-ne u životnoj sredini, koje najčešće prouzrokuje čovjek promjenama u šumskim sastojinama. Tako je kra-jem 18. i početkom 19. stoljeća u srednjoj Europi posječeno mnogo mješovitih sastojina i golema po-dručja pretvorena su u čiste sasto-jine čime je uništena prirodna sredi-na lještarke, koja se morala povući u područja s lošijim uvjetima života. Zaštita mješovitih sastojina s boga-tim podrastom jedna je od glavnih mjera za očuvanje lještarke. Prirodni neprijatelji lještarke su sve pernate grabljivice, a također su joj nepri-jatelji obje kune, lisica, lasica, divlja mačka, jazavac i tvor.

LOVLještarka je divljač koja ima svoj

lovostaj, a u nekim je područjima zbog ugroženosti trajno zaštićena.

Lovi se na različite načine, ovi-sno o brojnosti, zakonskim propisi-ma i lovačkim navikama. Kod nas je najrašireniji i lovački opravdan način lova vabljenjem, koji omogućava divan doživljaj i sprječava povećan odstrel. Zasniva se na teritorijalnosti mužjaka ili njegovom nagonu za stvaranjem para sa ženkom. Lovci pritom koriste vabila od kokošje, zečje ili guščje kosti, kojima se muž-jak vabi na njegovom teritoriju i po-dražava mu se prisutnost suparnika. Kad se prilikom lova vabljenjem imi-tira pjev koke, dogodi se da dođe i lještarka ženka, pa pri tome treba pozorno promotriti da se ne od-strijeli ženka. Pri vabljenju mužjaka mora se veoma tiho kretati, moraju se izbjegavati nepotrebni šumovi i pokreti, jer on odlično određuje izvorište zvuka i događa se da doleti u neposrednu blizinu lovca.


ŠUMSKE KOKE

U ovome smo glasilu često pisali o velikom tetrijebu, a najmanje o njegovom lovu,

pa ćemo se ovoga puta zadržati na opisu lova „šumskog viteza“, kako su ga zvali stari lovci.

Tetrijeb se lovi na nekoliko nači-na i u različitim godišnjim dobima. Na sjeveru Europe lovi se u jesen, sa psima i na privlak, a u Škotskoj po-gonom. U većini europskih zemalja, gdje i mi pripadamo, ovaj „viteški lov“ upražnjava se „naskakivanjem“ do raspjevanoga pijevca u proljetnim mjesecima kada u našim planina-ma iznad 1000 m nadmorske visine još traje zima, nekada i sa snježnim pokrivačem. Onaj tko želi steći trofej velikog tetrijeba, mora imati fizičku spremnost, veliku volju, strpljenje, a i sreću da ga posluži lijepo vrijeme bez vjetra, koji je najveći neprijatelj lovu na ovu plemenitu pticu.

Prije više desetljeća bilo je malo šumskih prometnica, pa se satima pješačilo do konačišta, katkad kori-steći brdskoga konjića natovarenog najpotrebnijim stvarima za boravak od nekoliko dana u lovištu.

U revirima nekadašnjih uređe-nih lovišta u Bosni i Hercegovini građene su male kolibe-skloništa, nedaleko od stalnih pjevališta. U ne-dostatku ovih objekata koristile su se bajte stočara ili se noćivalo pod vedrim nebom uz vatru na ležajima od granja crnogorice. Pravog spava-nja u hladnim noćima nema čak niti uz jak oganj.

TIHI PJEV Lov na tetrijeba „naskakivanjem“

spada u najljepše i vrlo naporne lo-vove, koji iziskuju mnogo znanja, iskustva, a i lovačke sreće. Lovac koji prvi put ide u ovakav lov, bez po-moći iskusnog „tetrebara“ teško će doći do željenog trofeja, osim ako ga slučajno ne odstrijeli. Pratitelji lovca imaju dugogodišnje iskustvo te lako pronalaze torine i stabla na kojima pijevci noćivaju, a po tragu u snijegu prepoznaju je li se tetrijeb samo kre-tao ili je i pjevao. U normalnom hodu ide noga za nogom, a u pjevanju su koraci kraći, otisnuti cik-cak, s para-lelnim prugama od spuštenih krila. Pjevanje i parenje počne koncem ožujka i traje do kraja svibnja.

Probat ćemo prikazati pjev koji se sastoji od četiri dijela. Prvo je škljocanje, zatim ubrzanje škljoca-nja, onda ide glavni udar i naposljet-ku brušenje, koje nekada stari pijev-

Lov na tetrijeba „naskakivanjem“ spada u najljepše i vrlo naporne lovove, koji iziskuju mnogo znanja, iskustva, a i lovačke sreće. Lo-vac koji prvi put ide u ovakav lov, bez pomoći iskusnog „tetrebara“ teško će doći do željenog trofeja, osim ako ga slučajno ne odstrijeli

ci izostave i zamijene ga kratkim grlenim glasom koji sliči na glukta-nje (teško je naći pravu riječ koja bi prikazala ovo glasanje).

Onomatopejski prikaz pjesme velikog tetrijeba izgledao bi ovako:

- škljocanje: telek, telek, telek- ubrzanje škljocanja: tlek, tlek, tlek- glavni udar koji se najdalje čuje,

“plonk”, zvuči kao vađenje čepa iz boce

- brušenje: škričuj, škričuj, škričuj- gluktanje: umjesto brušenja, rijet-

ko se čuje i traje kratko.Neiskusni lovci očekuju glasnu

pjesmu ove velike ptice, koju su možda nekada i čuli ali su je zamije-nili nekim drugim zvukovima iz pri-rode. Pjesma mu je vrlo tiha i teško je odrediti s koje udaljenosti dolazi. Oni koji imaju dobar sluh mogu ga, po tihom vremenu, čuti na udalje-nosti od 300 do 350 koraka. Kad „naskakivanjem“ prijeđemo pola udaljenosti, može nam se učiniti da je tetrijeb još daleko, jer ako nam je okrenut prsima, glasnije se čuje, a ako nam je okrenut leđima čuje se tiše, čemu doprinosi i raširen rep koji prigušuje pjev.

LOV „NASKAKIVANJEM“Ako smo u popodnevnim satima

stigli do konačišta, navečer trebamo izaći i pričekati tetrijeba koji će do-letjeti na noćenje. Dobro zaklonjeni, u prvi sumrak čekamo tetrijeba, koji će sigurno doći na svoje drvo ako ga nije nešto prethodnog dana prepla-šilo. Dolijetanje pijevca popraćeno je jakim štropotom, pogotovo ako se spušta na crnogorično drvo kada u krošnji propada i zaustavi se na debljoj grani. Skoro uvijek nekoliko puta škljocne, a nekada zna i pjeva-

ti nekoliko puta zaredom cijelu pjesmu. Možemo i navečer odstrijeliti tetrijeba, ali lovački je to učiniti ujutro i „naskakiva-njem“ steći trofej.

Kad se potpuno smrači napuštamo mjesto što tiše, bez uporabe svjetiljke. Prije nego li se potpuno smračilo, do-bro zapamtimo drvo na kojem je ostao, a onda u potpu-noj tami, bez svjetiljke, odlazimo do konačišta. U jutarnji lov dobro je poći ranije, da u blizinu pjevališta stignemo pola sata prije nego se počne bijeliti na istoku, pogotovo ako je vedra noć, s mjesečinom. Nakon što smo odabrali mjesto s kojeg ćemo osluškivati, više ne palimo svjetiljku, odijevamo nešto dodatno, jer u protivnom, ugrijani od pješačenja, ubrzo ćemo osjetiti studen, a prozebao čovjek teško može imati mirnu ruku za precizan hitac.

U cik zore tetrijeb se počne javljati škljocanjem, u počet-

LOV NA VELIKOG TETRIJEBA

Antun Džaja

Nimalo lako nije dokopati setrofeja „šumskog viteza“

Antun Džaja s lovcem koji je odstrijelio tetrijeba


ŠUMSKE KOKE

ku s dužim stankama, a onda prelazi na ubrzanu pjesmu do brušenja. Poslije nekoliko minuta, kada je pijevac „učvrstio pjesmu“, počinjemo „naskakivati“. Mnogi lovci nakon glavnog udara „plonk“ počinju prilaziti k tetrijebu, ali može se dogoditi da on izostavi brušenje i da se umiri ako mu je nešto došlo do uha. Najbolje je „naskakivanje“ započeti u brušenju i stati dok ono traje, a to je vrijeme od 3 do 4 sekunde. Krivo je mišljenje da za brušenja tetrijeb ne vidi. On nas zaista ne vidi, jer kad pjeva drži glavu dignutu, ali kad pjeva na zemlji lako nas uoči ako se pomičemo. Za trajanja tih nekoliko sekunda završne pjesme brušenja slabije čuje, ali nije potpuno gluh. U „naskakivanju“, ovisno o terenu, činimo 3 do 4 koraka i uvi-jek nastojimo stabilno stati na obje noge jer u protivnom se može dogoditi da pijevac napravi dulju stanku, što nam je teško izdržati s osloncem na jednu nogu.

Ako nam je na putu snježna ploha, koja je nerijetko zale-đena, probajmo je zaobići ako ima prošarice. Pucanje snjež-ne kore daleko se čuje i na to moramo obratiti pozornosti i smanjiti broj koraka u „naskakivanju“. Kad se već dobro razda-ni, stari pijevac, pjevajući na zemlji, često umjesto brušenja skoči metar uvis i jako lupi krilom o krilo što se daleko čuje, kao i kada se tuku dva tetrijeba.

Kad smo raspjevanom pijevcu prišli na pedesetak ko-raka, nastojimo ga ugledati, što će nam biti teško ako je na jeli, smrči ili boru, za razliku kada je na bukvi ili nekom drugom listopadnom stablu. Zna se dogoditi da „naskoči-mo“ pod drvo na kojem je pijevac bio okrenut leđima, zbog čega nismo mogli odrediti udaljenost, ali i to se događa.

ODSTREL I PREPARIRANJEPodijeljena su mišljenja oko uporabe oružja za lov na

ovu plemenitu divljač. Jedni zagovaraju sačmaricu, a drugi risanicu manjega kalibra. I jedna i druga puška imaju svoje prednosti i nedostatke. Kuglom se možemo koristiti na ve-ćim udaljenostima, ali se zna dogoditi da prostrijeljena div-ljač odleti smrtno pogođena i padne u gust podrast samo pedeset metara dalje i ne bude pronađena. Osobno sam zagovornik uporabe sačmarice, na maksimalnoj udaljenosti od 35 metara, s nabojem prema našim oznakama 4=4,5 mm i 6=4 mm. Na tetrijeba ciljamo kad nam je okrenut prsima ili stoji bočno u brušenju, što se drži ispravno lovački. Smrt-no pogođen, pada niz grane, s čujnim tupim udarcem o

zemlju. Ako se „koprca“ treba ga što prije uhvatiti, jer ova snažna ptica lako na nogama pobjegne te bude izgubljena i za lovca i za lovište. Ne-kada se na mjestu odstrela nađe dosta perja – što ovisi o pogotku i padanju kroz granje – koje trebamo pokupiti i odnijeti preparatoru. Ovaj teško stečeni i dragocjeni trofej sva-ki lovac želi preparirati i dodati svo-joj lovačkoj zbirci, da ga podsjeća na najljepši lov u životu. Poslije odstre-la i eventualnog fotografiranja, ako dopuštaju prilike, provlačimo špagu kroz nosnice lovine i nosimo je pa-žljivo do odredišta. Odstrijeljenom tetrijebu stavljamo u kljun i čmar vatu natopljenu alkoholom, jer tije-kom dana raste temperatura zbog čega su otvori na ptici podložni kva-renju. Ako nismo u stanju u roku od 24 sata doći do preparatora, pijevca stavljamo u najlonsku vreću kako bi-smo mu smanjili dehidraciju i ostav-ljamo ga takvoga u zamrzivaču.

S obzirom na to da je riječ o vrlo vrijednom trofeju, nastojimo pro-naći profesionalnoga preparatora i od njega zahtijevati da nam tetrijeb bude prepariran u jednu od uobiča-jenih poza. Najčešće se radi u položa-ju raspjevanoga pijevca, zatim u mir-nom položaju s krilima sklopljenim uz tijelo, te kao mrtva priroda kad je tetrijeb obješen o kljun ili noge. Ako prilikom odstrela dođe do oštećenja i trofej bude gotovo upropašten, radi se „medaljon“, kad preparator napravi poprsje s glavom i repnom lepezom. Od preparatora možemo zahtijevati da nam izvadi kamenčiće gastrolite iz želuca, koji su nekada veoma lijepo

izbrušeni i ostaju drag trofej. (Godine 2003. pratio sam gosta koji je u že-lucu odstrijeljenog tetrijeba našao zrnce zlata.)

Naposljetku, moram napome-nuti da mi je lov „naskakivanjem“, snimanje magnetofonom, kamerom i fotoaparatom najljepši lovački do-gađaj. Iako sam zašao u pozne go-dine, svakoga proljeća idem slušati i snimati „šumskog viteza“.

Posljednja napomena u lovu na velikog tetrijeba mladim lovcima – ako niste sigurni u dobar pogodak, ne pucajte, jer ćete ga sljedećeg ju-tra naći na istome mjestu.

Veliki tetrijeb (Tetrao urogallus) najveća je šumska koka. Njegovo stanište su visoke, nepristupačne šume, najčešće smrekove i jelove, u kojima nalazi

sklonište, hranu i mir. Za njegov život i reprodukciju, osim

Ludi pijevac

Mirko Filipović

Slovenski prijatelji-lovci pozvali su me – piše Antun Džaja – da dođem vidje-ti „norog petelina“ koji tri godine zare-dom u ožujku dolazi na isto mjesto i tu se, neprestano pjevajući na zemlji, za-država do kraja svibnja

U želudcu tetrijeba nađeno je zrnce zlata


ŠUMSKE KOKE

hranidbenih preduvjeta, najvažniji je mir. Lovci koji su imali prigodu vidjeti ga, pa i loviti, znaju da je to vrlo oprezna i plašljiva ptica. Svako pravilo, međutim, ima izuzetak.

Priča je ovo koju je perom i sli-kom zabilježio Antun Džaja, po-znati lovac iz BiH, o događaju u lovištu kod Slovenske Bistrice.

Antu su, naime, pozvali prijate-lji-lovci iz Slovenije da dođe vidjeti „norog petelina“ (ludog pijevca) koji tri godine zaredom u ožujku dolazi na isto mjesto i tu se, nepre-stano pjevajući na zemlji, zadržava do kraja svibnja.

Pošli su ga potražiti. Lovnik je Anti objasnio da pijevca osobito izaziva zvuk motora i sirene i gla-san razgovor. Nakon što su zastali na maloj zaravni, oglasili su se si-renom i pojačanim zvukom rada motora. Nakon otprilike pola sata, tetrijeb je sletio na malenu, snjež-nu plohu i odmah počeo svoj ples i pjesmu. Polako su mu se približili, plašeći se da ne odleti i snimili ga u svim pjevačkim pozama. Nakon dvije minute – navodi Ante – ne-prestano pjevajući, zaletio se pre-ma nama, spuštenih krila i rašire-na repa. Uživali smo gledajući tu snažnu pticu, njezin ples na zemlji, slušajući njezinu pjesmu koja mi se činila preglasnom, jer nikada do tada nisam imao priliku biti joj tako blizu. Tvrdnja nekih lovaca i pisaca članaka o velikom tetrijebu da on za vrijeme „brušenja“ ne vidi, nije točna. Nekoliko puta, dok je tetrijeb „brusio“, Ante je zamahnuo prema njemu šeširom, na što je on reagirao zatvaranjem očiju. Pjesmu nije uvijek završavao „brušenjem“, nego nekim čudnim grlenim gla-sovima i šištanjem koje je Ante već jednom bio čuo u bosanskim šu-mama. U toj pjevačkoj dionici, iza glavnog udara „plonk“ izostavio je završni dio pjesme, skočio uvis oko 80 cm, udario krilom o krilo, nakon čega je ponovno nastavio pjevati otpočetka, „škljocanjem“. Tada je iznenada napao Antina unuka, a onda i njega. Udarao ih je krilima, grebao noktima, štipao za noge kroz hlače…

Tetrijeb kojega su snimali i gle-dali više od dva sata bio je stari kapitalni primjerak, što se moglo zaključiti po izrazitoj zakrivljenosti kljuna voštano-ružičaste boje, ja-koj bradi, izraženim velikim crve-nim kožnim naborima iznad očiju,

repom raširenim 180 stupnjeva i repnim perima čiji su se vrhovi za-vršavali udubljenjima.

Gotovo svi tetrijebi koji su se ovako ponašali, koji su bili izgubili strah od ljudi, završavali su kao laka lovina. Pijevac kojega su promatra-li Ante i njegovi prijatelji stradao je od kune ili lisice. U lovačkoj kući ostale su fotografije i repna pera koja podsjećaju na taj događaj.

SLUČAJEVI IZ PROŠLOSTIO ovoj pojavi prvi je, na teme-

lju kazivanja svoga oca, pisao A. Brehm 1869. godine u svom kapi-talnom djelu „Život životinja“, što znači da je takvo ponašanje velikog tetrijeba zapaženo prije spomenu-te godine.

Ante Džaja navodi da se tije-kom svoga dugogodišnjeg rada u lovstvu u bosanskim šumama tru-dio što više doznati o životu šum-skih koka: velikog i malog tetrijeba i lještarke, te da nikada od iskusnih „tetrijebara“, koji su radni vijek pro-veli u lovstvu i šumarstvu, nije čuo za slično ponašanje velikog tetrije-ba za vrijeme parenja.

Istražujući ovu pojavu, naišao je na članak objavljen 1930. u „Lovač-ko ribarskom vjesniku“, koji je na-

pisao lovni stručnjak M. Knežević. Tu piše: „Proljeća 1930. godine, u selu Kolunići, srez bosanskopetrovački, uhvaćen je tetrijeb u kokošinjcu seoskog domaćinstva. Na žalost, nije ustanovljeno da li je ptica bila zdrava.“

U „Lovačkom listu“ (BiH) iz 1951. opisano je čudno ponašanje velikog tetrijeba, koje je zabilježio prof. Valen-tinčić. „Godine 1901. pijevac je izabrao za svoje pjevalište jedno malo selo u Donjoj Štajerskoj i toliko izgubio opre-znost da je ulazio u kuće pjevajući na stolovima, napada-jući ljude.“

Naš poznati i cijenjeni lovački stručnjak, ing. A. Frković, objavio je u „Lovačkom vjesniku“ br. 4/1991. više slučajeva nenormalnog, više ili manje agresivnoga ponašanja veli-kog tetrijeba. Ovi su slučajevi zabilježeni u Mrkoplju 1949. godine, Ogulinu 1952. godine, D. Modruši 1956. godine, Fužinama 1976. godine i Sungeru 1990. godine.

Šumarski tehničar B. Vukas zabilježio je tri slučaja „ludi-la“ tetrijeba od 1998. do 2001. godine.

U dnevniku šumskog tehničara S. Bana od 22. travnja 1988. zapisano je sljedeće: „Vozeći se šumskom promet-nicom vidio sam tetrijeba, zaustavio sam se i promatrao sam ga iz neposredne blizine, nakon toga me je napao, razjareno udarao kljunom i krilima po autu. Polako sam napustio mjesto susreta pazeći da ga ne ozlijedim, jer se neprestano približavao kolima.“

Pisac knjige „Gozdne kure“ (Šumske koke), Vitomir Mi-kulentić, u poglavlju „Ludi pijevci“ naglašava da je ta poja-va uočena i kod ženki, koka, ali bez agresivnosti, o čemu je malo podataka u literaturi. Mikulentić još kaže: „Nekada se mislilo da takvo ponašanje uzrokuje bolest toksoplazmo-za, izazvana parazitom Toxoplasmosa gondii, međutim, većina lovnih stručnjaka pretpostavlja da je riječ o hor-monalnom poremećaju.“


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

Nakon što smo Ivica i ja dobili redakcijski zadatak da napravimo reportažu iz stolačkoga lovišta, čuo sam se s prijateljem Ljubanom Morom, starim lovcem

njihova lovačkog društva. Kao i uvijek, dotakli smo se lo-vačkih tema. Nikada kao sada kod njega nije bilo više opti-mizma u pogledu rada Kamenjarke. „Iako sam u godinama, drago mi je izići u lovište i biti s ljudima. Stanje se u nas malo pomalo popravlja. Ovi momci što vode Društvo, Ma-tan i Džidža, zlatni su. Mnogo su uradili i trebamo im svi pomoći“, reče mi Ljuban.

OD STAGNACIJE DO – ČIMBENIKADa su u stolačkom lovstvu učinjeni pozitivni pomaci,

potvrdilo nam je dosta lovaca, a i sami smo se uvjerili u to posjetivši ih početkom travnja. U zakazano vrijeme, na-đosmo se s predsjednikom Matanom Pavlovićem i taj-nikom Mirom Kulašom-Džidžom na terasi restorana „Vila Raguza“ u središtu Stoca. Objasniše nam da je ovdje oku-pljalište njihovih lovaca. Ovdje imaju ured, ovdje se odr-

LD „Kamenjarka“, Stolac: NOVA KLIMA MEĐU STOLAČKIM LOVCIMA

Stolačko lovačko društvo, od osnivanja god. 1946. do danas, prolazilo je kroz različite faze. Po-četkom Domovinskog rata nestalo je sa scene, a obnovljeno je godine 1996. Bilo je to tada jedno od aktivnijih društava u Lovačkom savezu Herceg Bosne. No, stvari su pošle u krivom smjeru i Društvo je gotovo zamrlo. Sve do 2008., kad se budi i krupnim koracima kreće naprijed

Uz malo više reda i rada,ima se ovdje što ponuditi

Vlado Bošnjakžavaju sjednice Upravnog odbora i Skupštine, ovdje se organiziraju lovačke večeri. Na početku od njih saznasmo da je Društvo utemelje-no 1946. godine. Početkom Do-movinskog rata prestaje s radom. Obnoviteljska skupština održana je 23. studenog 1996. godine. Za predsjednika je izabran Ante Ra-guž, za tajnika Ilija Palameta. Ante Raguž bio je predsjednik do 2008. godine, a nakon smrti Ilije Palame-te dužnost tajnika obnašao je Mla-den Maslać. Nakon Obnoviteljske skupštine Društvo je dosta dobro počelo raditi. Bili su jedna od ak-tivnijih članica Lovačkog saveza Herceg Bosne. Ovdje je održano nekoliko sastanaka Upravnog od-

bora i Skupštine LSHB, organizirani su zajednički lovovi, lovačke večeri i još neke lovačke aktivnosti. Dosta bogato lovište, posebice divljom svinjom, bilo je mamac za brojne lovce i krivolovce iz drugih sredina. Čelništvo se nije moglo (ili znalo) nositi s novonastalim obvezama i Društvo počinje stagnirati, a poslje-dica toga bio je javašluk u lovištu. U lipnju 2008. izabrano je današ-nje vodstvo i učinjen je značajan korak naprijed u radu Kamenjarke. „Dvije godine kontinuirano radimo i ljudi nam vjeruju“, objašnjava nam Džidža sadašnje stanje u njihovu lovištu. „Nametnuli smo se kao čim-benik općinskim institucijama, naš je rad prepoznatljiv i cijenjen kako u lovištu tako i na drugim poljima. Djelujemo i humanitarno. Dali smo pomoć učenicima za ekskurziju, sudjelovali smo u obilježavanju minskih polja, pomagali u izgradnji nekih infrastrukturnih objekata po mjesnim zajednicama. Tako ćemo raditi i ubuduće. Nakon nekoliko godina obnovili smo Lovačku ve-čer, tradiciju u Stocu koja nadilazi lovačke okvire. Imamo dobre od-nose sa svim susjedima, onima iz Republike Srpske te s Neumom, Čapljinom i Mostarom.“

Društvo gospodari lovištem od 30.000 ha, a ima oko 300 članova raspoređenih u 8 sekcija: Aladinići – Crnići, Burmazi, Borojevići – Po-prati, Stolac, Pješivac – Dolumi, Kruševo – Bačnik, Prenj i Hodovo. Glavna lovna divljač su zec i divlja svinja. U posljednje vrijeme „nudi“ se srneća divljač. Raduje i činjenica da je uočena i muflonska divljač. Do rata je u kanjonu Radimlje bilo uzgajalište ove divljači. Najvjerojat-nije je našla zaštitu u miniranom

REPORTAŽA

Matan Pavlović, predsjednik i Miro Kulaš - Džidža, tajnik Društva



i nepristupačnom području. Od predatora ima dosta lisice i kune. Zabrinjavajuća je masovna pojava vuka, samo u ovoj godini odstrije-ljeno ih je 8.

“CESTA SMRTI” ZA DIVLJE SVINJEDok slušamo i bilježimo još po-

dataka o Društvu, Ivica predloži da krenemo na teren. Domaćini nam dadoše „odriješene ruke“ da iza-beremo maršrutu. Odlučujemo se za južnu varijantu, prema Hutovu blatu. I dok se iz Stoca penjemo cestom koja vodi prema Neumu, ispod nas ostaje prognaničko nase-lje Vidovo Polje, a na sjeverozapadu se vidi prostrana Dubravska visora-van, znana i u pjesmama opjevana. Kad smo prešli prijevoj prema Dre-novcu, pred nama se ukaza jedan novi krajolik. Siv i tmuran, pomalo sablastan. Tek ponegdje u daljini da se naslutiti crveni krov malih, starih kamenih kuća. I sve u nedogled je tako. Matan nam objasni: „Prije dvi-je godine, ovdje od Burmaza pa do Pribilovaca, sve je izgorjelo. Osob-no sam 8 dana bio na gašenju po-žara. Učinjena je velika šteta divljači i njezinu staništu.“

Dolazimo do lovačke kuće sek-cije Burmazi, na lokalitetu Pušišta. „Evo, ovakve ili slične kuće imaju sve naše sekcije, i lovnim danom u ovim ‘pustim’ krajevima jedino one odišu životom“, govori Matan.

Vozimo se prema zapadu, cilj nam je Hutovo blato. Pod Crno-glavom svraćamo na dosta veliku

betonsku lokvu, na kojoj susreće-mo pastira Vlatka Obradovića s njegovim stadom. Pokraj puta daju se zamijetiti kuke i šparoge, omo-tane oko opožarenoga i suhoga grmlja. Nedugo potom, pred nas „izbi“ oaza Hutova blata. Zastajemo na jednome raskrižju. Matan nam objašnjava granice Parka i njihova lovišta: „Ova cesta što ide sjeverno iznad Parka, cesta je smrti za divlje svinje. One iziđu iz Parka u lovište, a kad ih psi natjeraju, bježe ponovno k vodi. A lovci, opremljeni uređaji-

ma za vezu i drugim pomagalima, čekaju ih na ovoj cesti i tu ih dosta strada. Pokušavamo to dovesti u red, jer nam se ovakvim lovom broj svinja u odnosu na ranije godine smanjuje. Za ovo su dijelom odgovorni i lovočuvari Parka koji bi, kad je o ovome riječ, mogli i trebali biti odgovor-niji.“

JAKA KARTA – HUTOVO BLATOTrenutke uživanja u razgledanju Hutova privedosmo kra-

ju i preko Košćele krenusmo nazad, u pravcu Kruševa. Usput, u predjelu Bandurice svratismo na Matanovo imanje, veliči-ne oko 30 ha. Stara kuća, uređena u lovačkom stilu. „Ovdje smo svake subote i nedjelje“, pojasni nam Džidža. Odmah do kuće je gater, veličine 1,5 ha. „Ovo je ogradila jedna grupa lovaca. Ovdje može svatko dovesti pse na probu, ito besplat-no. Sada je zatišje, dvije se krmače trebaju prasiti. Na imanju je i 6 konja. Kad je bio požar, samo sam gledao da spasim kuću i gater, i u tome sam uspio“, priča nam Matan. A Džidža nam ispriča i jednu zgodu s divljom svinjom iz gatera, ali o tome drugi put, možda u rubrici o zanimljivostima.

Vraćamo se na polazište. Razgovaramo malo o planovi-ma ovdašnjih lovaca. Svjesni su da imaju jedno od najboljih i najperspektivnijih lovišta u okruženju. Svoju priliku vide u dobivanju koncesije za upravljanje lovištem. Blizina Huto-va blata dodatni im je adut u privlačenju stranih lovaca. S malo više reda i rada, imat će im što ponuditi. Ohrabruje rast brojnosti zeca i jarebice kamenjarke, koju dvije godine nisu lovili, ali i nešto više reda u gospodarenju divljom svi-njom u Parku i kod njih. Krivolov, posebice noćni, dosta je suzbijen. Imaju jednog lovočuvara profesionalca, opremlje-nog vozilom i ostalom opremom. „Preduvjeti su tu, sve je do nas. Zajedno smo jaki, možemo mnogo uraditi i u to ne sumnjamo“, svjesni su situacije.

Na kraju nam ispričaše i jednu „zanimljivost“, koja bi se mogla podvesti pod pitalicu Vjerovali ili ne! U kolovozu 2008., na cesti Masline – Hodovo, dogodio se sudar vozila s divljom svinjom. Konačna presuda suda je šteta na vozilu od 8.760 KM, koju je Društvo moralo platiti. A šteta na div-ljači? E, to je pitanje bez odgovora!

REPORTAŽA

Povelika i betonirana lokva pojilo je mnogoj divljači

Stara kuća na Matanovom imanju, služi kao lovačka kuća



Kriza upravljanja, koja nekoliko posljednjih godina potresa LD „Mosor“ iz Širokoga Brijega, kulminirala je smjenom Upravnog odbora izvršenoj na izvanred-

noj Skupštini Društva održanoj u siječnju ove godine. Što je dovelo do ovakvog stanja u, po broju članova,

najvećem društvu našega Saveza, društvu koje je bilo je-dan od njegovih osnivača i stožernih dijelova?

Kao i u nekim drugim članicama našega Saveza, naj-prije se odnekud pojavi nekakav lokalni interes, potom i lokalni vođa (ili vođe) i time se posije sjeme razdora u cjelokupno članstvo. Ako vodstvo udruge na vrijeme ne uoči problem i u začetku ga ne riješi, onda stvari malo pomalo izmiču kontroli.

Tako je bilo i u Mosoru. Prije šest godina nastaje pro-blem u lovnoj jedinici Desna obala. Tadašnje vodstvo taj problem nije riješilo, naprotiv, nerješavanjem ovoga problema pojavili su se i drugi. U 2007. godini održana je izborna Skupština, na kojoj su birani uglavnom isti lju-di, posebice na čelnim pozicijama, i kriza se, normalno, nastavlja. Mnoge se stvari, sad se vidi neopravdano, pre-šućuju i guraju „pod tepih“, pa je i na stranicama ovoga glasila o tome bilo vrlo malo informacija. U 2009. godini održavaju se redovita i dvije izvanredne Skupštine Druš-tva, na kojima zastupnici nisu usvojili financijsko izvješće za 2008. godinu jer nisu dobili objašnjenja za novac utro-šen po pojedinim stavkama. U tom razdoblju ne funkcio-niraju ni druga tijela Društva: Nadzorni odbor i Stegovni sud. Sve to dovelo je do još jedne izvanredne Skupšti-ne Društva, 22. siječnja ove godine. Na njoj je, nakon još jednog odbijanja financijskog izvješća za 2008. godinu,

te otkrivanjem činjenice da na računu Društva nedostaje dosta novca, smijenjen Upravni odbor Društva i tajnik Društva. Skupština je istodobno imenovala povjeren-stvo, na čelu s Jozom Puticom, i dala mu zadatak da „snimi“ stanje u Društvu i prezentira ga zastupni-cima. Povjerenstvo je to učinilo i 18. veljače izvijestilo Skupštinu o trenutačnom stanju u LD „Mosor“. Kako povjerenstvu nije bila dostu-pna sva dokumentacija Društva, na temelju analitičkih kartica iz banke za 2008. i 2009. godinu moglo se zaključiti da za oko 50.000 KM sa ži-roračuna Društva podignute goto-vine za potrebe blagajne nema ni-kakvih tragova, za što su utrošena. Povjerenstvo je, po odluci Skupšti-ne, predalo prijavu mjerodavnim institucijama i u tijeku je rješavanje ovoga problema.

U međuvremenu je spomenu-to povjerenstvo održalo zajednički sastanak s predsjednicima sekcija i otvoreno se razgovaralo o novo-nastaloj situaciji. Zaključeno je da se na vrijeme, do 30. travnja, treba platiti članarina, da se početkom svibnja održi Skupština na kojoj će se podnijeti izvješća o protekloj

lovnoj sezoni i donijeti odluka o sa-zivanju izborne Skupštine do kraja lipnja ove godine.

Pred nama, lovcima Mosora, ključno je razdoblje, u kojem Druš-tvo (opet) treba postaviti na zdrave temelje. Mnogi su lovci nestrpljivi i traže žurnost u traženju krivca za događanja u proteklom razdoblju. To se, u svakom slučaju, treba riješi-ti, nema nikakve koristi od „guranja glave u pijesak“. Ali dok mjerodav-ne institucije, ponajprije policija i sudstvo, ne odrade svoj dio posla, Društvo mora funkcionirati i pripre-mati se za sljedeću lovnu sezonu.

U ovom je trenutku, to treba ja-sno reći, ključno pitanje kako ćemo pristupiti izbornoj aktivnosti. Svi mi, članovi Društva, sve njegove strukture, počevši od sekcija i lovne jedinice pa do Skupštine i njezinih tijela, trebamo voditi računa kakve ljude biramo. Nitko se u tom po-gledu ne bi smio poigravati ili biti ravnodušan, ni prilikom odlučiva-nja, niti pri predlaganju. Sve u cilju da nam se prošlost ne ponovi. Jer, nezainteresiranost pojedinaca za to tko nas predstavlja u sekciji, lov-noj jedinici i Društvu i dovela je do ovakvog stanja.

LD „Mosor“, Široki Brijeg: VRHUNAC KRIZE

Smijenjen Upravni odbor i tajnik DruštvaVlado Bošnjak

I ove je godine, u livanjskoj bolnici „Dr. fra Mihovil Sučić“, LU „Cincar“ organiziralo dragovoljno davanje krvi.

Iako odziv nije bio bogzna kakav, raspoloženje među darovateljima bilo je odlično, što je potvrdio i predsjednik LU „Cincar“ Ranko Kovač, rekavši da su darovatelji prezado-voljni jer su svjesni da i mala količina ove tekućine može nekomu spasiti život.

Medicinsko osoblje livanjske bolnice i ovim putem apelira na sve zdrave građane, različite ustanove i udruge da slijede primjer ove lovačke udruge, jer se nikad ne zna komu krv može zatrebati i nje nikad nije previše. Ovakve i slične akcije pokazuju da lovci nisu „ubojice i mesožderi“,

Pero Mihaljević

LU „Cincar“, Livno: LOVCI DALI KRV

Primjer lovačke solidarnosti

kakvima ih neki posve neopravdano predstavljaju, nego ljudi koji poma-žu gdje mogu i kad mogu.

Bez obzira na to što nema izravne veze s ovom temom, navest ćemo

ovdje jednu misao Arthura Schope-nhauera, koju se ne smije zaboravi-ti: „Zdravlje nadmašuje sva izvanjska dobra tako znatno da je zdrav pro-sjak zaista sretniji od bolesna kralja.“

Zdravu lovcu igla u ruci nije nikakav problem



U posljednjih nekoliko brojeva Hoopa pisali smo o slučajevi-ma bjesnoće i čudnoga po-

našanja lisica u čapljinskome i stolač-kome kraju. Tim vijestima možemo dodati još jednu, mnogo „čudniju“, iz ožujka ove godine, kao iz rubrike „za ne vjerovati“. U stolačkome od-nosno dubravskome naselju Aladi-nići, zaseok Škripine, domaćin i lovac Mile Krmek, član LD „Kamenjarka“ iz Stoca, odstrijelio je vuka doslovce na kućnome pragu.

Dogodilo se to „u po bijela dana“, dok se Mile spremao na njivu ispod obiteljske kuće, gdje su njegovi obra-đivali zemljište. U jednome je trenut-ku ugledao „nešto“ sivo kako se kreće prema kući. Pomislio je, možda je pas lutalica, njih ima na svakome koraku. Kad se to „nešto“ približilo, iznena-đenju nije bilo kraja – bio je to vuk. Mile se brzo pribrao i „uletio“ u kuću

Jure Musulin

Vlado Bošnjak

Vuk odstrijeljen usred naselja

LD „Kamenjarka“, Stolac: NEOBIČNO VUČJE PONAŠANJE

po lovačku pušku. Na brzinu je opalio dva hica i uspio ga pogoditi. A tada je imao što vidjeti: bio je to vuk star dvije do tri godine, težak oko 35 kg. Odmah je obavijestio čelništvo LD „Kamenjar-ka“ iz Stoca i stolačkoga veterinara.

Kad se pročulo o ovome doga-đaju, u dubravskome kraju nikomu nije bilo svejedno. Javili su se neki mještani tvrdeći da su vuka prije nekoliko dana već vidjeli u ovome naselju kako se u kasnim noćnim satima kreće magistralnom cestom Čapljina – Stolac. Dalo bi se, dakle, zaključiti kako se ovaj vuk tu bio udomaćio. Na obližnjem su polju ta-kođer vidljivi vučji tragovi i po svemu bi se reklo da su vukovi česti „gosti“ na ovim terenima.

Što je navelo vuka na ovako čud-no „pitomo“ ponašanje, teško ćemo saznati. Jedno je sigurno: promjene koje čovjek čini svakodnevno na lo-kalnom i globalnom prostoru iteka-ko imaju odraza i na životinje.

U prvim danima ožujka širokobriješko lovište, točnije prostor Lovne jedinice „Orovnik“, postao je bogatiji za 36 zečeva, za što je izdvojeno preko 6.000 KM.

Zečevi su nabavljeni u Istri i po onome što se moglo vi-djeti kod puštanja, dosta su krupni i u dobroj su kondi-ciji. Skoro cijelo lovište ove lovne jedinice, oko 6.000 ha, ima ocjenu boniteta staništa za zečju divljač od dobar do odličan. U posljednjih nekoliko godina, iako se svake godine unosi određeni broj zeca, njegova brojnost ne za-dovoljava. Zeca je sve manje. Što je uzrok tomu, trebalo bi podrobnije analizirati, ali svakako je na prvom mjestu krivolov te povećan broj kune i lisice u lovištu. Sve dok se mi lovci ozbiljnije ne pozabavimo ovim problemima, ovogodišnje ulaganje, kao i brojna do sada, bacanje su novca. Može li se 230 lovaca ove lovne jedinice nositi s ovim problemom i konačno ga početi temeljito rješavati? Može, i krajnje je vrijeme!

Zeca sve manje, bez obzira na unos

LD „Mosor“, Široki Brijeg: LOVNA JEDINICA OROVNIK

“Obranio” kućni prag - Mile Krmek dobro se snašao u neobičnoj zgodi

Je li ovo još jedno bacanje novca?



Stanko Ćurčić

Anto Kesedžić

Nakon dva mandata na mjestu predsjednika Društva, Ante Dolić više nije mogao biti biran na tu dužnost. Jednoglasnom odlukom zastupnika, Skupština LD

„Vepar“ odlučila je da ga naslijedi Ivo Zane. Tajnikom je ostao Marko Barišić, umjesto Ive Zane rizničar je Slavko Ču-ljak, a na novu dužnost, predsjednika Skupštine, izabran je Jure Tadić.

Nakon osam godina vođenja Društva, Ante Dolić ukratko je sažeo dojmove: „Na dužnosti predsjednika Lo-vačkog društva „Vepar“ proveo sam osam godina, odno-sno dva mandata. Obećanja dana na izbornoj Skupštini realizirana su 98 posto. Onih 2 posto nerealiziranih odnosi se na Lovačko društvo „Gorača“, čiji su članovi trebali biti

Izabrano novo čelništvočlanovi LD „Vepar“ jer je lovište, u okviru administrativnih granica općine, po starom zakonu dano LD „Vepar“. I po LGO-u, LD „Vepar“ radi-lo je u okviru spomenutih granica. Ovaj bi se posao završio davno da je bilo sugovornika s druge strane i da se nije počela uplitati politika. Rekao bih, gdje god politika umi-ješa svoje prste, poslovi počnu ići traljavo. Ipak, veoma mi je drago što je dio lovaca iz neorganizirane i brojčano male udruge, s nestruč-nim vodstvom, i uz prijetnje prešao u redove LD „Vepar“. Ovo držimo velikim napretkom, tim više što je prijedlogom komisije za utvrđi-vanje granica lovišta na području HNŽ-a predviđeno jedno lovište u okviru administrativnih granica ove općine. Držim da je i novo vodstvo LD „Vepar“ dosta stručno i da ima kontinuitet, te da će ova udruga nastaviti dobar rad i doprinijeti op-ćini u razvoju lovnog turizma, jer je za to izgrađena sva potrebna infra-struktura.“

Novi predsjednik, Ivo Zane, član je LD „Vepar“ od 1985. godine. Bio

je predsjednik od 1995. do 1998., a od tada do danas rizničar. Za rad i doprinos u Društvu odlikovan je odličjem I. i II. reda Lovačkog saveza Herceg Bosne. Aktivan je i u Kino-loškoj udruzi „Vran“. U kojem smje-ru misli dalje, Ivo Zane objašnjava: „Nastavit ćemo organizirati i jačati Društvo, a posebno velika obveza i velik zadatak čeka nas kad je riječ o primjeni Zakona o lovstvu, koji je veoma zahtjevan u pogledu lova i discipline u lovu. Tu nas čekaju zna-čajne promjene u odnosu na sadaš-nju praksu. Moramo, također, raditi na povećanju brojnog stanja divlja-či, jer je ono sada ispod kapaciteta lovišta. To ćemo, osobito kad je riječ o sitnoj divljači, postići smanjenjem broja predatora. Mnogo više treba-mo raditi i na unaprjeđenju lovne kinologije, što je također imperativ Zakona o lovstvu.“

LD „Vepar“, Prozor-Rama: SKUPŠTINA

Na temelju odluke Upravnog odbora Društva done-sene 6. ožujka 2010., proljetno prebrojavanje divljači organizirano je 21. ožujka ove godine u predjelu Siv-

še i Alibegovaca. Akciju prebrojavanja, u kojoj su sudjelovali lovci svih triju sekcija, njih 47, vodio je lovnik Jozo Džido, a divljač je prebrojavana na 401 hektaru lovne površine, od ukupno 4.744 hektara kolika je površina usorskoga lovišta. Po završetku akcije svi su sudionici izvijestili lovnika o re-zultatu, a tijekom objeda koji je pripremio Petar Bratić-Peci čule su se nove ideje i planovi za rad u lovištu.

Oživotvorujući novi godišnji plan, onaj za 2010./2011., lovci sekcije Omanjska počeli su orati površine na kojima će zasijati kukuruz za divljač. Vrijedni lovci Ivan Avgustinović i Marko Matošević svojim su traktorima pripremali zemlji-šte na kojem će se zasaditi što više žitarica, od kojih će se dio obrati, a dio ostaviti na poljima za prehranu divljači u zimskim uvjetima. Zasijano je oko 10 duluma zemljišta, za što je, osim novca i goriva, trebalo uložiti i mnogo truda i ljubavi. No toga ovdašnjim lovcima ne manjka, poglavito

Prebrojili divljač, pa s traktorima u lovišteLD „Fazan“, Usora: LOVCI I TRAKTORI U AKCIJI

kad znaju da će, osim što se brinu o divljači, ovakvim akcijama moći opravdati godišnje planove na koje

im suglasnost daje Ministarstvo po-ljoprivrede, šumarstva i vodoprivre-de Zeničko-dobojskog kantona.

Radno predsjedništvo Skupštine

Više zemljištva, više žitarica - više hrane za divljač



Čapljinski su lovci okončali lov-nu sezonu dvjema hajkama na štetočine, 7. i 21. veljače. No,

vrijeme im nije bilo baš naklonjeno, oba bi dana kiša tek popodne malo prestala. A i odaziv lovaca bio je sli-čan vremenu – loš, dijelom zbog kiše i nezainteresiranosti za lov lisice, di-jelom zato što dobar broj lovaca ne uzgaja pse goniče, a dijelom i zato što se sekcije nisu pripremile za haj-ke iako je lovačko društvo i putem lokalnog radija na vrijeme izvijestilo o terminima, zbornim mjestima, te-renima i ostalim pojedinostima veza-nim za njih. No bez obzira na uzroke

Jure Musulin

Na kraju sezone,posebna briga za divljač

LD „Galeb“, Čapljina: LOVIŠTE U VELJAČI I OŽUJKU

i razloge slabog odaziva, lovačko društvo i lovne sekcije ubuduće će ovomu morati posvetiti mnogo više pozornosti, kako bi se borba protiv štetočina – a ujedno i protiv bjesno-će, koja se ove godine pojavila na više mjesta u čapljinskome kraju – ozbiljno shvatila i postala obvezom svakoga lovca. Ako broj predatora ne bude sveden na podnošljivu razinu, neće biti nikakve koristi od ispušta-nja „svježe krvi“ u lovište svakoga proljeća.

Skupina lovaca iz sekcija Gorica-Struge, Trebižat i Gabela, bez obzira na kišu, u nedjeljno jutro 21. veljače nestrpljivo je čekala u mjesnom kafi-ću polazak u lovište. Čim je kiša „ma-

laksala“, izašli su na dogovorene kote u predjelu Milanovače i Doca i „odradili“ dva pogona. U prvome, lija se nije „dizala“. U drugome je bilo dosta „gona“ i šteka goniča, no uzalud. Lija se nije dala prevariti i izaći na „čistinu“, držala se gustiša i tako je sačuvala krzno do iduće sezone.

Iako je, u pogledu ulova, hajka bila neuspješna, neza-dovoljstva među lovcima nije bilo. Brzo je planula vatra, montirala su se gradela i zahvaljujući (već jednom u Hoopu opisanoj) Vjekinoj spretnosti – a pridružio mu se i Tomo iz Gabele – ubrzo su zamirisali specijaliteti s gradela. Uz crno vino i kojekakve lovačke zafrkancije, druženje je potrajalo do kasno popodne.

Kad je u popodnevnim satima sunce prodrlo između kiš-nih oblaka, na hladnoću više nitko nije mislio. Malo sunca, malo vina, i lovačka je duša topla, blaga i zadovoljna.

DJETELINA „U PLANINI“ Ožujak je mjesec kad u čapljinskome kraju započinju in-

tenzivni radovi na njivama, u voćnjacima i vinogradima. Tada sve vrvi od traktora, freza i druge poljoprivredne mehaniza-cije. Ljudi su ove godine, nakon nešto jače i dulje zime, jedva dočekali da izađu na proljetno sunce i na svoje njive.

Nekolicina lovaca iz sekcije Gorica-Struge, osim svojih privatnih obveza, nije zaboravila ni svoj zajednički „vinograd“ – lovište. Na jednome brdovitom dijelu lovišta, koji se naziva Dolac, na površini od oko jednoga duluma zemlje posijali su djetelinu. Za tu su prigodu unajmili traktorista, koji je morao dobro pripremiti zemlju jer je riječ o pravome brdskom terenu. Sjeme djeteline ovoj je sekciji darovalo matično LD „Galeb“.

Na isti je način nabavljena i pšenica za prehranu divljači i ona će biti raznijeta po lovištu sekcije odnosno na mjesta gdje prebiva jarebica kamenjarka.

Ništa posebno, rekli bi neki. Ali u usporedbi s prethodnim godinama, ovo je veliki korak naprijed. I poziv svim lovcima da se uključe i daju svoj doprinos.

NOVA FAZANSKA DIVLJAČStavka o nabavci i puštanju divljači u lovište svake godine

nađe mjesto u planu aktivnosti LD „Galeb“ iz Čapljine. Na sa-stanku održanom u ožujku ove godine, Izvršni odbor Društva odlučio je ove godine o nabavci 200 odraslih fazana, odnosno 40 fazanskih obitelj u omjeru jedan pijevac i četiri koke. Na te-melju te odluke, već 31. ožujka fazani su, kao i lani, kupljeni u fazaneriji Franje Petrovića iz Veljaka, općina Ljubuški. Ravno-mjerno su podijeljeni sekcijama i potom pušteni u lovište.

Na skupštini LD „Galeb“, koja bi se trebala održati krajem travnja, odlučit će se hoće li se nabavljati još nekih vrsta div-ljači, sve ovisno o financijskim mogućnostima.

Hajkama će se ubuduće morati posvetiti više pozornosti

Sijači djeteline na Docu

Iz ljubuškog uzgajališta u čapljinske šume



Anto Cvitanović

Predsjedništvo LD „Pavlovica“ odlučilo je, na zatvaranju lovne sezone, 5. travnja 2010., upriličiti dodjelu diplo-ma trinaestorici novih lovaca, te posebnih priznanja

onim lovcima koji su to zaslužili radom u Društvu i lovstvu. Dogovoreno je da se zatvaranje lovne sezone upriliči po sekcijama Društva, a da dodjelu diploma i pohvala organi-zira sekcija Mravinjac.

Diplome novim lovcima, priznanja zaslužnimaLD „Pavlovica“, Novi Travnik: SVEČANOST NA KRAJU SEZONE

Vodstvo sekcije Mravinjac, na čelu s predsjednikom Stipom Boš-njakom-Mimom, izradilo je pro-gram obilježavanja i dostavilo ga svim članovima Društva i onim gostima koji su uvijek bili spremni pomoći u zaštiti prirode, očuvanju divljači i izgradnji lovnih objekata.

Na početku svečanosti, pozdrav-ljajući nazočne riječima dobrodoš-lice, Stipo Bošnjak na poseban je način pozdravio mlade lovce koji su, kako on to reče, „položili lovač-ki ispit zrelosti“. Zaželio im je dobro zdravlje, obilje rada na zaštiti divlja-či, unaprjeđenju lovstva i sprječava-nju krivolova, primjereno ponašanje u lovu, te sretan i uspješan lov.

Nakon predsjednika sekcije, okupljenima se lijepim riječima obratio i Mirko Lešić, predsjednik Društva. On je mladim lovcima posebno zaželio tri, po njegovu mišljenju temeljne stvari: prvo, da plaćaju članarinu kako bi Društvo moglo živjeti i raditi; drugo, red, rad

i disciplinu u sekcijama i Društvu; treće, poštovanje Zakona o lovstvu i njegovih akta, kako ne bi doš-li pod njihov udar, bez obzira na peripetije nastale neopravdanom zabranom lova. Uz to, predsjednik je nazočne upoznao s radom i za-ključcima Upravnog odbora Druš-tva, Županijskog vijeća za lovstvo i Upravnog odbora Saveza, koji čine velike napore za pravednu raspo-djelu lovišta i dobivanje suglasno-sti za lov.

Na kraju je predsjednik Lešić naj-prije uručio diplome novim lovcima, a zatim i posebna priznanja onim članovima Društva koji su ih zaslužili doprinosom lovstvu i izgradnjom dobrih međuljudskih odnosa.

Da bi sve bilo po lovački, pred-sjednik sekcije Mravinjac pozvao je sve lovce i goste da nastave druže-nje uz jelo i piće, za koje su se pobri-nuli vrijedni Jozo Zlatunić-Migan, Ivo Šiško i njegov sin Žarko, odne-davno također mladi lovac.

Ivica Drmić

Na području lovne jedinice Jelovac, lovci i lovni pri-pravnici LO „Vitez“ upriličili su 14. ožujka 2010. pro-ljetno prebrojavanje niske divljači, za čiju je organi-

zaciju bio zadužen Dragan Strukar, glavni lovnik. Prohladno jutro bez padalina, uz prošaricu na zemlji-

štu, omogućili su dobar pregled terena odabranih za pre-brojavanje, te jasno uočavanje tragova divljači.

Na zbornome mjestu kod lovačkog doma sudionici akcije bili su upoznati sa zadaćama i pravilima, podijeljeni su im listići za prebrojavanje i određen im je raspored, te je akcija mogla početi.

Prebrojavanje je izvršeno na dvjema oglednim ploha-ma. Prvoj, koja obuhvaća šire područje na potezu Joskina stijena – Mačin gaj – Lugovi, i drugoj, kojom je obuhvaćeno šire područje Buzukovoga gaja.

Broj zečeva i jarebica poljki prebrojanih na oglednim plo-hama je, na zadovoljstvo brojača, više nego zadovoljavaju-ći. Vraćajući se u lovački dom, uočeni su i brojni tragovi koji ukazuju na nazočnost lisice i jazavca u ovome dijelu lovišta.

Povećan broj sitne divljači

LO „Vitez“, Vitez: PREBROJAVANJE DIVLJAČI

Akcija je završena druženjem u lovačkom domu, uz lovačke spe-cijalitete i dobronamjernu kritiku onim lovcima koji se nisu odazvali na ovu akciju.

Obrađeni rezultati prebrojavanja ukazuju na porast broja glavnih vr-sta sitne divljači na prostoru općine Vitez. Štete počinjene na mladom voćnjaku Ive Križanca, člana ove lovačke organizacije, dokaz su da

u ovoj lovnoj jedinici nije bilo do-voljnog iznošenja hrane u zimskom razdoblju. To bi trebala biti naučena lekcija u realiziranju idućih godišnjih planova gospodarenja.

Osobno mišljenje autora ovoga teksta je da je porast brojnosti sitne divljači jedina korist koju je LO „Vi-tez“ imala od odluke glavnoga fede-ralnog lovnog inspektora o zabrani lova na području općine Vitez.

Pohvale u pravim rukama

Dobro su “pročešljali” dvije ogledne površine za prebrojavanje divljači



Po završetku lovne sezone, kra-jem veljače i početkom ožujka, u lovačkim udrugama pravi se

inventura protekle lovne godine. To je vrijeme kad se organiziraju sastan-ci lovaca po sekcijama, obično se odrade i neki poslovi u lovištu, a sve završi druženjem uz lovački ručak.

Tako je bilo i u HLU „Malič“ iz Gruda, gdje je sekcija Grude organi-zirala čišćenje terena od predatora, posebice lisice. Zborno mjesto bilo je kod gatera u 6.30 sati. Iako sam s

Hajke na završetku sezone

HLU „Malič“, Grude: POTRAGA ZA PREDATORIMA

Vlado Bošnjak kolegom Bilešom došao 15 minu-ta ranije, iznenadio sam se koliko je lovaca već bilo pristiglo: iz Posušja, Vira, Kočerina, Rakitna, Roška Polja, Širokog Brijega, te iz Zmijavaca (Hr-vatska). Uz predočenje lovačke iska-znice, lovnik Hrvoje Zorić napravio je popis sudionika akcije, a nakon ispi-jene kave ili čaja u gaterskom bifeu, slijedilo je postrojavanje. Sve sudio-nike pozdravio je predsjednik Udru-ge Doni Mikulić, pojasnio protokol hajke i posebice skrenuo pozornost na sigurnost u lovištu. Pročitane su lovačke grupe i njihovi voditelji, i po-

zicije s kojih će se krenuti. Novi sastanak zakazan je u 10 sati na Raškom polju.

Oni koji će na čeku, među kojima sam i ja bio, vozilima su krenuli u pravcu sjevera. Naš vodič nas je rasporedio u pre-djelu Čatrnje, komentirajući da je to dosta dobra čeka. Kako sam prvi put na ovom terenu, pogledom sam pribirao kra-jolik oko sebe. Ubrzo su jutarnju tišinu prekinuli prvi pucnji. I tako je oko dva sata moja pozornost bila „nabrijana“ do kraja. Tek kad sam čuo poziv vodiča da možemo krenuti ka zbor-nom mjestu, primijetio sam kako mi je vrijeme brzo prošlo.

Počelo je okupljanje na prostranoj ravnici Raškog polja, ispred vikendice Zvonke Pešorde. S raznih strana iz prikra-jaka hrastove šume počeli su se pojavljivati lovci s naranča-stobijelim obilježjima. Kako bi koja grupa pristizala, uslijedili bi komentari u stilu: Kako si je promašio; Prošla ti je iza leđa; Nije puška više za tebe, bolji si u kuhinji i sl.

Točno u 10 sati Doni poziva lovce na ponovno postro-javanje. Podnosi se izvješće o odstrelu i divljač se polaže ispred lovaca. Rezultat hajke: tri lisice i kuna. Doni svima za-hvaljuje na dobro odrađenoj hajci, pojedince posebno po-hvaljuje, a šestorici koji su promašili lisicu slijedila je kazna „valjanje na ledini“, što je među stotinjak sudionika izazvalo erupciju oduševljenja.

Dok se pripremao obilan roštilj za ovoliki broj lovaca, iz ruksaka se vadila „pričuva“ za okrepljenje. Bio je ovo još jedan iznimno uspješan „lovni“ dan grudskih lovaca. Svaka pohvala organizatorima, predsjedniku sekcije Goranu Mi-lošu-Kaliću, lovniku Hrvoju Zoriću, tajniku Velimiru Babiću, te predsjedniku i tajniku Društva Doniju Mikuliću i Emilu Jurčiću na školski izvedenoj hajci.

Treba napomenuti da je prije dva tjedna upriličena ta-kođer uspješna hajka na području sekcije Sovići – Gorica, koju je vodio predsjednik sekcije Ivan-Iko Paradžik.

Po okončanju akcije, hajkači su se okupili na Raškom polju

Valjanje po ledini - kazna za promašaj



Mnoge biljke kojima se hrani divljač bogate su kalci-jem, ali siromašne klorom i natrijem. Stoga divljač, poglavito preživačka, stalno pati od nedostatka

„kuhinjske soli“, jednoga od najvažnijih sastojaka u njezi-noj ishrani. Natrij, naime, osigurava razmjenu materija kroz stanične opne organizma divljači, a dovoljna koncentracija soli u krvi divljači odbija parazite te je lizanje soli za divljač od izuzetnog značenja.

Praksa u lovištima pokazala je da je srnećoj divljači po grlu godišnje potrebno oko kilogram soli.

U određenim razdobljima godine, primjerice pri formi-ranju rogovlja, mijenjanju dlake ili u rano proljeće kad div-ljač prelazi sa suhe hrane na zelenu, kod divljači naglo raste potreba za solju.

Doziranje soli namijenjene divljači u lovištima obavlja se u solištima. Računa se da jedno solište treba postaviti na 25 hektara lovne površine, najbolje ono opskrbljeno kame-nom solju.

Sukladno planiranim aktivnostima, 1. veljače 2010. LD

Uz obvezne radnje, ne zaboravljaju ni “neobvezne”Nedžad Garić

LD „Fazan“, Odžak: DIVLJAČ I LOVIŠTE

„Fazan“ nabavilo je 500 kg soli i ras-poredilo je na teritoriju kojim gos-podari. Dio soli ostavljen je u pričuvi, kako bi se solišta mogla dopunjavati tijekom godine.

PREBROJAVANJE DIVLJAČILD „Fazan“ svake godine prati sta-

nje lovne divljači na svome teritoriju i o tome vodi propisanu evidenciju. A kako je proljetno prebrojavanje div-ljači zakonska obveza lovačkih dru-štava, ona se ovdje provodi otkako je Društvo osnovano 1946. godine. Prebrojavanje divljači te svakidašnji napori lovočuvara i lovnika rezultira-ju jasnim pokazateljima o stanju div-ljači, a to je onda temelj za izradbu kvalitetnoga godišnjeg plana gospo-darenja lovištem.

Krupna divljač (srne i divlje svi-nje) prebrojavana je opažanjem, praćenjem i brojenjem tijekom cijele lovne godine, te metodom povrat-nog računanja na temelju višegodiš-njeg odstrela pojedine vrste divljači, pri čemu se kontrolira i prirast.

Sitna divljač (zec i fazan) pre-brojavana je metodom uzorka na oglednim plohama Rit, Potop, Bu-kovica i Ražljevi.

Fond ostale sitne divljači i životinj-skih vrsta utvrđen je opažanjem i bro-

jenjem tijekom cijele lovne godine.U tom kontekstu, 28. veljače 2010.

organizirana je na razini Društva akci-ja na tamanjenju predatora i ujedno je prebrojavana divljač u Komercijal-nom lovištu. Akciji se odazvalo dosta lovaca i tom je prilikom odstrijeljeno nekoliko predatora.

Slične akcije na razini sekcija Druš-tva izvođene su u siječnju i veljači.

NOVIH 600 FAZANA Upravni odbor Društva je na

svojoj 23. sjednici, održanoj 9. ožuj-ka 2010., donio odluku o nabavci odraslih fazana. Komisija za nabav-ku, vodeći računa o kvaliteti, cijeni, te uvjetima i rokovima isporuke, kao najpovoljnijeg dobavljača odabrala je Fazaneriju „Njiverica“ iz Srebrenika i s njom ugovorila kupnju 600 odra-slih fazana.

Ugovorena divljač isporučena je 21. ožujka, kad je u lovište pušteno 200 fazana. U dane 25. i 26. ožujka pušteno je još 400 fazana: u četiri sekcije po 75 komada i u Komerci-jalno lovište 100 komada.

Dio novca za nabavku divljači doniralo je federalno, a dio županij-sko Ministarstvo poljoprivrede, šu-marstva i vodoprivrede, po Projektu nabavke fazanske divljači. Kontroli-rajući izvedbu Projekta u ime ovih dvaju ministarstava, isporuci i pu-štanju fazana bio je nazočan Marko Matanović.

Lovište u kojem je divljač na-seljena, prije naseljavanja „očistilo“ se od predatora, a to „čisto“ stanje nastoji se održati što dulje. Akciji či-šćenja odazvalo se mnogo lovaca, vrlo ozbiljno i odgovorno. Ona nije prekinuta, lovci svakodnevno obila-ze lovište, čuvaju ga, iznose hranu i čine sve kako bi se fazani adaptirali na nove uvjete i kako bi ih se saču-valo od predatora.

Priprema pred početak prebrojavanja divljači

Solilo

Novopridošlice “u šetnji” odžačkim lovištem



Redovita Skupština LU „Sava“ odr-žana je 28. ožujka 2010. godine. Razmatrajući izvješća uobičaje-

Rezultati primjereni vremenu i potrebama

LU „Sava“, Orašje: SKUPŠTINA

Adam Dabić

na u ovakvim prigodama, zastupnici su ih, uz manje korekcije financijskog plana, jednoglasno usvojili.

U ovome prilogu donosimo fragmente iz pojedinih iz-vješća iz kojih su vidljivi rezultati i problemi oraških lovaca.

Tijekom protekle godine, Upravni odbor LU „Sava“ sa-stao se 11 puta, baveći se ključnim pitanjima rada ove udru-ge odnosno realizacijom odluka i zaključaka Skupštine.

Ishrana divljači tekla je kontinuirano, po odlukama Skupštine. U lovište je uneseno 500 kg soli za visoku divljač, 2.000 kg kukuruza u klipu i 500 kg u zrnu, te 500 kg sijena. Sekcije su bile dužne napraviti najmanje po 4 hranilišta za visoku divljač te iznositi hranu u njih, što je do kraja prove-deno. Napravljeno je 249 hranilišta za nisku divljač, 51 čeka za visoku divljač i 55 jasala za visoku divljač.

U lovište je uneseno 625 komada fazana matičnog jata, 935 konzumnih fazana i 3 zeca. Za unos te divljači utrošeno je 24.998,39 KM, što je, s obzirom na krizu, velik iznos.

Tijekom ove godine lovačke sekcija Kostrč i Vidovice radile su na završetku izgradnje i uređenju lovačkih kuća.

Treba spomenuti i završetak izgradnje i uređenja lovačkog strelišta, gdje je ove godine održano natjecanje u gađanju gli-nenih golubova na razini Lovačkog saveza Herceg Bosne.

Prema podacima o odstrelu divljači, u lovnoj godini od-strijeljeno je: 1.269 prepelica, 8 srnjaka, 93 zeca, 307 divljih pataka, 65 divljih gusaka i 3 šljuke. Od štetočina, odstrijelje-no je: 47 lisica, 4 jazavaca, 22 kune zlatice, 1 čagalj, 46 pasa lutalica, 7 mačaka lutalica, 36 svraka i 54 vrane.

Lovočuvar LU „Sava“ bio je vrlo aktivan tijekom godine. Proveo je postrojavanje unutar 9 sekcija, te kontrolirao lo-vačko oružje, dozvole za lov i papire za pse. Pri kontroli je ustanovljeno da nekoliko lovačkih pušaka nema uredne papire, pa su one predane oraškoj policiji. Vakcinacija pasa provedeno je u potpunosti, što znači da su lovci ozbiljno shvatili tu zakonsku obvezu. Lovočuvar je podnio 9 prija-va, neke protiv lovaca, neke protiv lovokradica. Suradnja s pomoćnim lovočuvarima bila je zadovoljavajuća. Od-streljujući štetočine, lovočuvar je imao sljedeći učinak: 12 lisica, 2 kune, 36 pasa lutalica, 1 divlju mačku, 12 običnih mačaka, 5 svraka i 16 vrana. Tijekom godine lovočuvar je pravio plan rada za svaki mjesec i godišnji izvještaj o radu, koji je prezentirao Skupštini. Surađivao je s veterinarskim ustanovama i veterinarskom inspekcijom, s glavnim lov-nikom Udruge i glavnim povjerenikom za lovstvo u Mini-starstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Županije posavske.

S obzirom na postojeće stanje u lovištu, u idućoj godini aktivnosti će se ponajprije usmjeriti na edukaciju članova sukladno Zakonu o lovstvu i podzakonskim propisima i na dosljednu realizaciju odluka Skupštine i Upravnog odbora.

Na Skupštini su izglasana obvezna tri radna dana, koja iznose 30 KM po danu, a njih će provoditi lovnici i pred-sjednici sekcija i o tome podnositi izvještaj Upravnom od-boru, a sredstva će ići u korist lovačkih sekcija za potrebe održavanja objekata i lovačkih kuća. Poeni i obvezne akcije plaćaju se po 20 KM za one koji ih ne predaju u navedenom roku na uvid lovnicima i predsjednicima sekcija i lovočuva-ru. Svaki lovac koji ne gradi hranilište i ne obnavlja ga hra-nom dužan je uplatiti 20 KM. Inozemni su lovci oslobođeni izrade hranilišta i poena do daljnjeg.

Onim lovcima koji su zadržavali članstvo na 50 KM, ono se ukida,osim teško bolesnih i lovaca bez oružja. Do-nesena je odluka da sekcije koje imaju struju na lovačkim kućama kroz prvu ratu za uplatu za lov dobiju i poviše-nje za naknadu struje, po prijedlogu predsjednika sekcija i odlukama o visini troškova struje, zbog broja članova u sekcijama.

Brojne su ideje stigle iz zastupničkih klupa



Odlukom Upravnog odbo-ra LU „Sava“, dio sredstava ostvaren od lovačke zabave

izdvojen je za zatvaranja ovogo-dišnje lovne sezone, a sekcija Oš-tra Luka, na čelu s predsjednikom Mladenom Oršolićem, prihvatila se domaćinstva i organizacije ove sve-čanosti.

Tom se prigodom okupilo oko 250 lovaca i gostiju, na meniju su bili janjci i odojci te lovački čoba-nac, a sve to „pratila“ su izvrsna vina iz iločke vinarije „Dragun“.

Svečanost su učinili veselijom domaći „izvornjaci“, kolege lovci Iljo, Branko i Srco, a nazočili su joj i Op-ćinski načelnik i predsjednik Skup-štine Županije posavske.

Zatvaranje lova u sekciji Oštra LukaAdam Dabić

Anto Cvitanović

LU „Sava“, Orašje: SVEČANOST

Pod predsjedanjem Slavka Marina, i uz nazočnost 28 zastupnika iz lovnih sekcija Gradina, Bučići, Sebešić, Mravinjac i Novi Travnik, Skupština LD „Pavlovica“ upri-

ličila je 26. veljače 2010. svoju redovitu sjednicu. Izvještavajući o radu Društva u 2009. godini, predsjed-

nik Mirko Lešić istaknuo je da su ostvarene gotovo sve pro-gramske zadaće, u čemu su velikim dijelom sudjelovale i

Prevladala tema o nametnutoj zabrani lova

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: SKUPŠTINA

sekcije Društva. U tom kontekstu, predsjednik je posebno spomenuo aktivnosti u primjeni Zakona o lov-stvu i njegovih akata, sudjelovanje na sjednicama Županijskog vijeća za lovstvo i sastancima kod županij-skog ministra poljoprivrede, vodo-privrede i šumarstva glede zabrane lova i dovršetka izgradnje lovnoteh-ničkih i lovnogospodarskih obje-kata, sudjelovanje u sprječavanju krivolova, čišćenju lovišta od šteto-čina i prosijecanju staza, suradnju s Lovačkim savezom Herceg Bosne, općinskim strukturama vlasti, novo-travničkom policijom i medijima, te pripremu i provedbu lovačkih ispita.

Nakon diskusije, uz punu potpo-ru predsjedniku i Upravnom odboru, izvješće je jednoglasno usvojeno.

Izvješće o materijalno-financij-skom poslovanju u 2009. godini i prijedlog financiranja za 2010. go-dinu iznio je tajnik Društva Anto Cvitanović, a izvješće o radu Nad-

zornog odbora njegov predsjednik Ivica Fišić. Fišić je obavijestio zastu-pnike da Nadzorni odbor nije našao nepravilnosti u radu, da se poslova-lo domaćinski te da, sukladno tomu, zastupnici mogu usvojiti oba izvje-šća, što su oni i učinili.

Po usvajanju izvještajnih i plan-skih dokumenata, zastupnicima Skupštine obratio se Vlado Kneže-vić, glavni lovnik Društva. U njegovu je izlaganju bila jasno izražena briga oko posljedica zabrane lova, zahva-ljujući kojoj su krivolovci došli „na svoje“ a lovačke udruge i lovci su gurnuti u podređeni položaj. Lovnik Knežević predložio je Skupštini i ne-koliko zaključaka, koji su jednogla-sno prihvaćeni i proslijeđeni Uprav-nom odboru na ostvarenje.

Kao što se i očekivalo, zastupnici su najviše vremena potrošili na raspra-vu o već spomenutoj zabrani lova. Kako su njezini učinci na zaštitu divlja-či već sada poražavajući, jedinstveno je mišljenje da, bez obzira na zabranu i slijedeći primjer našega Saveza, tre-ba ponovno proglasiti godine borbe protiv krivolova i u svim segmentima pokazati postojanost i etičnost.

Završavajući sjednicu, zastupnici su dali punu potporu predsjedniku i tijelima Društva da ustraju u nasto-janju da dobiju lovište na gospoda-renje, isto tako i suglasnosti za lov.

Radno je predsjedništvo, naravno dalo svoj obol Skupštini

Lovci nisu propustili priliku za još jedan zajednički susret



Blago Lasić

Anto Perković

Kao da je sama stvaralačka sna-ga proljeća probudila lovce Uzarića pa su se trgnuli iz letar-

gije i izašli u svoje lovište. Nije bilo nekoga oduševljenja sličnoga rani-jim godinama jer se s razine Društva

LD „Mosor“, Široki Brijeg: POTICAJNI NAPORI UZARIĆKIH LOVACA

Nema opuštanja ni predaje

prelila neka malodušnost na niže razine, ali su lovci osjetili potrebu izlaska u prirodu i pripremiti se za nova događanja.

Možda je u pravu predsjednik sekcije Primorac, koji me onako svojski ukori, što nisam pisao o ak-tivnostima naših, uzarićkih lovaca, a

susjede sladunjavo hvalim. Pa evo, neka se nitko ne ljuti, dobre stvari i lijepe lovačke aktivnosti ne smijemo prekri-vati.

Uzarićki lovci, posebice mlađa populacija, i ove su go-dine iskazali svijest o potrebi stalnoga boravka u lovištu, u cilju poboljšanja kvalitete i brojnosti divljači. Premda sam osobno, ponekada i preoštar, kritičar svega postojećega pa tako i svojih sulovaca, koji nisu očistili lovište od predatora, mora im se odati priznanje za nesebičan doprinos.

Ubacivanje zeca uvijek je atrakcija i dobar posao jer je to za nas autohtona divljač, bez koje bi i lov i lovište bili neza-mislivi. Dvadeset pet novih, vrlo živahnih zečeva nastanilo je lovište, od čega se može očekivati zdrav porod i obogaći-vanje siromašnoga lovišta. Međutim, ima jako mnogo pasa lutalica i podivljalih mačaka, a da o kuni bjelici, toj dosadnoj mudrijašici, i ne govorimo. Za nesmetan život zečje divljači trebalo je temeljitije prebrati šumarke okolo naselja. Za to još ima vremena i nadam se jednoj takvoj akciji.

Mladi su uzorali nekoliko duluma zapuštenih njiva na terenu Trtle i posijali djetelinu, što bi trebala biti dodatna snaga za zadržavanje zeca. Nekada je na tim ledinama bilo nemoguće postići žetvu, koliko bi zec popasao mladoga žita. Danas su očito druga vremena. Jesenas je posijano de-setak duluma ozimoga ječma koji će biti vrlo dobra hrana tek ubačenoj divljači.

„Stanje u gateru za uzgoj svinja posve je zadovoljava-juće, makar su očekivanja bila i veća. Hrabri činjenica da se jedna krmača dobroga zdravlja oprasila i donijela na svijet jedanaest mladih. Posao time, naravno, nije završen. Treba ih othraniti, sačuvati i podgojiti za ispuštanje u lovište, a za sve to valja imati snage, želje i novca. Mnogi pojedinci su se nekako ohladili, vjerojatno zbog događanja u Društvu, ali Uzarićani su uvijek imali dovoljno duha i novca za nove početke“, završio je svoj monolog pomalo zabrinuti pred-sjednik Primorac.

Poželimo mu ostvarenje tih želja!

Nedjeljno je jutro krajem si-ječnja. Okupljamo se kao u neka znana nam vremena

– koja baš i ne volimo ali ih se sje-ćamo – ali sada u posve drugom svjetlu i na drugom mjestu. Oku-pila nas je ljepota druženja, koja nas lovce sekcije Novi Šeher „hrani“ i daje nam snagu da uspijemo u svojim ciljevima.

Zakazali smo lov na divlju svi-nju. Neko veliko iskustvo u tome i nemamo, ali vrijedi pokušati. Pri polasku u lovište, nazdravljamo zlatnožutom bosanskom šljivovi-com, družicom u radosti i tuzi. Na traktoru stižemo na odredište. Tu smo se rasporedili u manje grupe

Po pogodak u prvom i drugom „poluvremenu“LD „Jeleč“, Žepče: LOV NA DIVLJE SVINJE

i organizirali hajku u više smjero-va. Lov je počeo, a na prvi pucanj nismo dugo čekali. Iskusni strijelac Ivo Mrkonjić ulovio je svinju tešku oko 70 kilograma. Sretni smo, cilj je ispunjen. Ali nam nešto govori da ne trebamo stati. Spremismo svinju na sigurno i pođosmo dalje. Krdo divljih svinja iskoči pred nas. Oštro oko Josipa Banovića odradi svoje, jedna ponovno ostade ležati, skoro iste težine kao i ona prva. Presretni smo, završavamo lov, treba nešto ostaviti i za sljedeći put. Druženje smo okončali u kasnim večernjim satima u kući našega dragog kole-ge Ivice Perkovića.

A evo i imena lovaca ove grupe: Ivica Mrkonjić, Dragan Karimović-Gigo, Nenad Pervan, Ivica Perković,

Dejan Katava, Ivica Šimunović, Zoran Perković, Josip Ba-nović, Goran Boroz, Dragan Karimović i Anto Perković.

Rezultat: dva puta po sedamdeset kilograma



Lovačka udruga „Jastreb“ iz Dobretića organizirala je 7. ožujka 2010. zajednički lov s lovcima Lovačkog druš-tva „Pavlovica“ iz Novog Travnika.

Domaćin, Tadija Šugić, za zborno je mjesto odredio re-storan „Ugar“, smješten u prekrasnoj dolini istoimene rijeke, gdje su se lovci doista mogli osjećati opušteno i ugodno. Uz Tadiju, njegovu obitelj i lovce njegove udruge, goste iz Novog Travnika dočekali su topla prostorija i napitci kao

Jastreb – srdačan i gostoljubiv domaćin

naručeni za okrepu u prohladno zimsko jutro.

Prije polaska u lovište, domaćin je gostima zaželio dobrodošlicu i ugodan boravak u pougarskom kraju, zamolivši lovce za poštovanje etičkih i sigurnosnih standarda. Na-kon njega, glavni lovnik LD „Jastreb“, Ilija Jakovljević, podsjetio je lovce da mogu loviti samo vuka i štetoči-

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: LOV U POUGARJU

Anto Cvitanović

ne, odredio je lovce-hajkače, i on je upozorio na mjere sigurnosti i, na-kon svega, došao je trenutak kad su svi krenuli u lovište, na već unapri-jed pripremljene čeke. Tu su ostali do 14.30 sati, kad je lov završen.

Po povratku u Tadijin restoran, opet ugodno topla prostorija. Na stolovima pougarska rakija, za mezu pougarska slanina i pečenica. Za ru-čak – pečena prasetina. Svi su lovci mogli biti zadovoljni, bez obzira na to jesu li što ulovili ili nisu. Ako ništa drugo, imali su priliku vidjeti velik broj srneće i druge lovostajem zašti-ćene divljači. Zanimljiva je bila priča hajkača koji su vidjeli tri vepra, ali nisu pucali na njih. Nisu ni imali vre-mena za to. Veprovi su, kako rekoše, kao tanad s loga pobjegli u pravcu suprotnom od lovaca raspoređenih na čekama. Na snijegu su izbrojili sedamnaest tragova divljih svinja. One su, po njihovoj procjeni, u ra-nim jutarnjim satima napustile ovo područje.

Ovo je prigoda, u ime LD „Pavlo-vica“, zahvaliti pougarskim lovcima na srdačnom dočeku i dobro orga-niziranom lovu. Posebnu zahvalnost zaslužuju Tadija i njegova obitelj, koji su uložili veliki napor da ovo druže-nje bude ugodno i svima na radost. Nema nikakvog razloga da tako ne bude i kad se ove dvije lovačke dru-žine nađu u novotravničkom lovištu, kad domaćin bude LD „Pavlovica“.

Pero Mihaljević

Već tradicionalno, na području Table službeno se za-tvara lovna sezona LU „Cincar“. A kad ona prođe bez ijednog incidenta, onda je to razlog više za zadovolj-

stvo i dokaz da su se lovci ponašali vrlo oprezno i odgo-vorno. Svake godine organizaciju ove svečanosti preuzima druga sekcija, ove je godine domaćin bila sekcija Vidoši, na čelu s predsjednikom Brankom Sušom.

Ovogodišnje zatvaranje upriličeno je 28. veljače 2010. lovom na štetočine. Ni jak vjetar nije mogao omesti lovce u njihovoj nakani. Predsjednik Udruge Ranko Kovač kratkim je govorom zahvalio prisutnima što su se odazvali pozivu, lovnici su „iz šešira“ izvukli lokacije za svoje članove i lov je mogao početi.

Po povratku na zborno mjesto, lovci su se okrenuli dru-gom programu – slavlju. Uz izobilje hrane i pića, razmjenjivale su se informacije o oružju, psima, trofejima i različitim zanimlji-vim temama. Gosti iz LU „Vran“ iz Tomislavgrada pobrinuli su se za pjesmu i prigodnu zdravicu domaćinima, koji su doista za-služili čestitke za dobru organizaciju i lijep ugođaj. Svaka čast!

LU „Cincar“, Livno: KRAJ SEZONE U VIDOŠIMA

Zadovoljstvo sezonom i tradicionalnim slavljem

Očekivani “program” nakon završenog lova



Uz uobičajeni dnevni red, za ovu prigodu dopunjen, po-jednostavljeno kazano, Pri-

jedlogom odluke o jednom lovištu i spajanju dvaju lovačkih društava, 30. ožujka 2010. održana je Skupšti-na LD „Zec“ iz Busovače.

Njezin su rad usmjeravali člano-vi radnog predsjedništva, na čijem je čelu bio Dragan Bilić, a pomagali su mu Osman Pugonja i Vinko Milić.

Izvješća o radu i financijskom poslovanju Društva u 2009. godini bila su vrlo opširna. Nadzorni odbor je također ponudio iznimno op-sežno izvješće, možda najbolje do sada, a nakon toga na red su stigli planski dokumenti za 2010. godinu (plan rada, financijsko poslovanje i plan korištenja lovišta).

Najviše je raspravljano o gospo-darenju lovištem, o radnim danima lovaca, o uzgoju i zaštiti, te o planu odstrela. Između ostaloga, naglaše-no je da je u nekim dijelovima lovi-šta divljač dostigla predratnu broj-nost. U tom kontekstu, posebice se pozitivno govorilo o dijelu lovišta koje se zove Kreševića bajta, a koje ima posebne planove i programe gospodarenja. Tamo se u lov ide samo uz pratnju lovočuvara, a od-

Usvojen Prijedlog odluke o jednom lovištu i spajanju dvaju Zečeva

LD „Zec“, Busovača: SKUPŠTINA DONIJELA PROMJENE

Dobroslav Vrdoljak strel je strogo planiran i pripremljen. Pokazalo se da su i oni dijelovi bu-sovačkog lovišta što graniče s ovim izdvojenim lovištem bogatiji divlja-či. Zato, i kad se dobije koncesija, i kad bude zakupljen ovaj dio lovišta, treba ga opet ostaviti u režimu po-sebnoga gospodarenja.

Intenzivnim ulaganjem u lovište Kreševića bajta stvoreni su uvjeti da ono svake godine može ponuditi iz-vjestan broj divljači za odstrel, ito po solidnoj cijeni. Ovdje se mogu naći kapitalni primjerci medvjeda, srnja-ka i divlje svinje, a prije „poludjele“ civilizacije bilo je i lijepih primjeraka velikog tetrijeba.

Na Skupštini je bilo govora i o , ovdašnjim lovcima najdražoj lovnoj divljači – zecu. Broj zečeva se ovdje, nekako, ustalio i već duže vremena nema značajnih pokazatelja porasta ili pada njegove brojnosti. A i lovci ga više žele zaštiti nego loviti, što je vrlo značajno.

Pri kraju rada Skupštine, na red je došao Prijedlog odluke o osnivanju jednog lovišta u granicama općine Busovača i spajanju LD „Zec“, Buso-vača i LD „Zec“, Kaćuni-Busovača u jedno lovačko društvo, za što je po-trebna objašnjenja dao Jako Čavara, predsjednik LD „Zec“ iz Busovače.

Naime, u skoro svim općinama

Županije Središnja Bosna po dva su lovačka društva, čak ih je bilo i po tri. Prijedlog o formiranju lovišta u ovoj županiji izazvao je silna neslaganja, poglavito u pogledu njihovih granica. Uslijedila je i sjednica Županijskog vijeća za lov-stvo, na kojoj je pokazano veliko neslaganje s ponuđenim prijedlogom. Prijedlog je tada povučen i ne zna se kad će doći novi. S obzirom na to da je ovo, površinom, mala župa-nija a ima mnogo općina i lovačkih društava, gotovo da nije moguće napraviti prijedlog kojim bi sva ovdašnja lovačka društva bila zadovoljna. Svaka općina obično ima jednu manju površinu koja se može nazvati bogatijim lovištem, a ostali je dio teritorija ili naseljen ili lovno nezanimljiv. Na spomenutoj sjednici Županijskog vijeća neki su predsjed-nici lovačkih društava iskazali stav da je bolje imati jedno lovište, jer bi tada svi lovci imali podjednak pristup onom njegovom bogatijem dijelu.

I na ovoj je Skupštini bilo dosta rasprava i polemika o tome, ali je predložena odluka, uz neke manje uvjetne iz-mjene, na kraju ipak usvojena.

O plaćanju članarine, o polaganju lovačkih ispita, o pri-manju lovačkih glasila naknadno će se raspravljati, jer je ovo i dalje samo usvojeni Prijedlog odluke.

Iskoristit ćemo prigodu i spomenuti još neke aktivnosti lovaca ovoga društva. Primjerice, svojim stilom i aktivnosti-ma posebno se ističu lovci sekcije Buselji. Mlada je to družina, na čelu joj je mladi predsjednik Ljubo Marković, pa i ne čudi što vole dinamiku u radu. Prošle godine, tako, izgradiše lijepu i veliku lovačku kuću, a prije nekoliko dana, na svoju inicija-tivu i svojim novcem, nabaviše odrasle fazane i pustiše ih u lovište u blizini svojih kuća. Imali smo priliku slušati seljane koji nisu lovci kako se iščuđuju i hvale da su u blizini kuća vidjeli velike i lijepe kokoši kojih prije nije bilo. Odličan je ovo pokušaj, koji može poslužiti i kao povod da se na razini Druš-tva počne planski i stručno razmišljati o naseljavanju divljači.

Anto Kesedžić

Krećući se lovištem u predjelu Krčevina, lovac Petar Bratić-Peci uspio je psima lutalica-

ma oteti mlado lane i tako mu spa-siti život. Donio ga je kući, gdje ga je osobito toplo prihvatila Petrova kćerka Miranda, učenica trećeg ra-zreda. Hranila ga je i obasipala lju-bavlju 8 mjeseci, za koje je vrijeme lane odraslo, čak su mu narasli i ro-govi u bastu.

O svome činu Petar je, naravno, izvijestio i Upravni odbor Društva, koji je odlučio sudjelovati u prehra-ni mladog srnjaka izdvojivši za to 300 KM.

Srnjak je pušten u lovište po-četkom ožujka, čemu su prisustvo-

Tužan rastanak Mirande i srnjakaLD „Fazan“, Usora: ČIN ZA PRIMJER

vali lovnik Društva, predsjednik i tajnik sekcije Omanjska, lovci Anto Bratić, Ivo Bratić, Mijo Bratić i dje-vojčica Miranda Bratić, koja je izra-zila želju fotografijom ovjekovječiti taj trenutak. Premda pušten u pri-rodu, po Mirandinu pozivu bacio je pogled na nju, kao da zahvaljuje za život i ljubav.

Srnjak je pušten u blizini hra-nilišta, gdje je zasijan kukuruz i gdje obitava ostala visoka divljač. Junak ove priče, po kazivanju lo-vočuvara, našao je sebi društvo, više nije sam. Mala Miranda s malim srnjakom



Anto Cvitanović

Mario Herceg

Lovačko društvo „Pavlovica“ je 14. ožujka 2010. u svome lo-vištu organiziralo akciju uništavanja štetočina i lutalica, u kojoj su sudjelovali lovci svih pet sekcija Društva.

Tri dana prije akcije, lovnik Društva Vlado Knežević je s lov-nicima sekcija dogovorio plan akcije, zahtijevajući od lovnika sekcija da lovcima skrenu pozornost na maksimalnu ozbilj-nost, kako zbog pučanstva, tako i zbog sudionika akcije. Uz to, Knežević je od svojih kolega zahtijevao i to, da svaka sekcija odredi lovce koji će propisno zakapati odstrijeljene primjerke.

Četrdeset lovaca sekcije Mravinjac, na čelu s predsjedni-kom Stipom Bošnjakom-Mimom, okupilo se kod svoje lovač-ke kuće na Mravinjcu, gdje ih je lovnik podijelio u tri skupine. Prvu je vodio Zdravko Lešić, u pravcu Mravinjac – selo Dijako-vići – Vučje jame, do granice s travničkim lovištem, drugu Ilija Tomić, u pravcu Gornje Pećine – Ravno Rostovo, do granice s bugojanskim lovištem, a treću Jozo Jurišić, u pravcu sela Ruda – Dahovo, kraj Bećarove kuće do sela Kovačići.

Po dogovoru, akcija je trajala do 14.00 sati, kad su se sve skupine vratile na polazište. Tu su grupovođe izvijestile lovnika da su odstrijelili 13 pasa lutalica, 2 mačke i jednu lisicu.

Vrijedno je još istaknuti da je umorne lovce ove sekcije slasnim gulašom okrijepio Stipo Zlatunić, na čemu su mu bili zahvalni svi sudionici akcije, a posebne zahvale uputio mu je najcjenjeniji član ove sekcije, njezin utemeljitelj, Vlado Lešić.

Trinaest lovaca sekcije Novi Travnik, među njima i pred-sjednik Zlatko Senkić, okupilo se kod kavane Društva. Lovnik Slavko Čabro upoznao ih je da će se akcija odvijati u gradu, ši-rem predgrađu i selima Zubići i Rankovići, zatraživši od lovaca punu ozbiljnost i pozornost.

Po završetku akcije, saznao se i njezin rezultat: 5 odstrijelje-nih pasa lutalica, 2 mačke i jedna lisica.

Za okrepu lovaca ove sekcije pobrinuo se Željko Pobrić.U sekciji Gradina okupljanje lovaca upriličeno je kod lovač-

ke kuće ove sekcije, koju od milja prozvaše „Neboderom“, gdje

Lov štetočina LD „Pavlovica“, Novi Travnik: AKCIJA U LOVIŠTU

se s predsjednikom sekcije Franjom Cvitanovićem okupilo 25 lovaca. Lov-nik ove sekcije, Anto Cvitanović, od-mah po okupljanju i jutarnjoj kavi po-zvao je lovce na oprez i odgovornost, skrenuo im pozornost na značenje akcije i upoznao ih da će akcija teći na lokalitetima Vilenice i Gradine, prema granici s travničkim lovištem.

I ova je sekcija bila učinkovita, od-strijelivši 5 pasa lutalica, 2 lisice i jednu mačku.

Po završetku akcije, lovci ove sek-cije okrijepili su se specijalitetima koje su im pripremili Mirko Cvitanović i Ivo Barnja.

Četrnaest lovaca sekcija Sebešić, među njima i predsjednik Stipo Ivoš, okupilo se u Kolonama, kod svoje lovačke kuće. Pridružio im se i zna-tan broj mještana, koji su bili voljni uključiti se u zakapanje odstrijeljenih štetočina. Na kratkom sastanku, lovnik sekcije Slavko Jakić izvijestio je lovce da će akcija biti izvedena na lokalitetu Sebešić – Rostovo, što je za ovu malo-

brojnu sekciju bilo naporno jer je tre-balo obići najveći i najbolji dio lovišta.

Po završetku akcije konstatirano je da je odstrijeljeno 6 pasa, 3 lisice i jedna mačka.

Za ugodan odmor i dobar ugođaj, i nadasve ukusno pripremljenu hra-nu, zaslužne su domaćice sebešićkih lovaca.

Ništa manje uspješno nije bilo ni u sekciji Bučići, u kojoj je predsjednik Drago Jukić za ovu akciju okupio 27 lovaca. Lovnik Stipo Marin je, uobiča-jeno, upozorio lovce na mjere opreza i na značenje akcije, te ih izvijestio da će akcija biti izvedena u rajonu Ka-zana, Gradine i Bučićke ravni, prema granicama lovišta Nove Bile i Viteza.

O okrepi ovdašnjih lovaca skrbio je Goran-Zdravko Marin.

Treba, na kraju, istaknuti da je u ovoj akciji, u odnosu na ranije godi-ne, pronađeno i odstrijeljeno znatno manje štetočina i lutalica. Manje ih je, dakle, u lovištu, za što su zaslužni svi lovci LD „Pavlovica“.

Lovačka sekcija Veljaci treća je po veličini sekcija u HUL „Kravica“ iz Ljubuškog. Na relativno malom prostoru, ov-dje živi više od 300 ljudi s položenim lovačkim ispitom,

od kojih ih je 56 platilo članarinu do 1. travnja, a još petnae-stak do otvaranja lova na prepelicu. U prošloj lovnoj sezoni ovdje je pušteno 8 zečeva i 120 fazana iz uzgoja. Lovci ove sekcije rado gostuju u drugim lovačkim udrugama u okružju, rado sudjeluju u lovovima na poziv svojih kolega i prijatelja.

Davna je želja ovdašnjih lovaca sagraditi vlastitu lovač-ku kućicu, ali se nikako nisu uspijevali dogovoriti o njezinoj lokaciji i načinu njezine izgradnje. No s dolaskom Stipe Je-lavića za predsjednika sekcije, koji je i najveći zagovornik ove ideje, mijenja se situacija nabolje. Počinje priprema te-rena za izgradnju, a tzv. mrtva deka dobar je pokazatelj da će površina na kojoj je objekt započet biti dovoljna. Možda tu s vremenom nikne i koji prateći objekt, ali o tome kad

Lovačka kućica u VeljacimaHUL „Kravica“, Ljubuški: PRILIKA ZA DOKAZIVANJE

dođe vrijeme. Izgradnja ove kuće velik je izazov, ali i prilika lovcima da se, kad vide kako ona napreduje, više uključe u rad sekcije, da redo-vito plate članarinu i tako pokažu da su dio ekipe koja, kad je složna, može mnogo toga učiniti. Početak

je, kao i svaki, težak. Ali, pomoć za izgradnju stiže, od Agrama, Euroher-ca, od matične lovačke udruge. Op-ćinski je načelnik „priskočio“ s 3.000 KM. Kućica je, dakle, na vidiku, i gra-diteljima samo možemo poželjeti mnogo uspjeha.


LOVAČKO ORUŽJE

Da bi netko bio dobar i uspje-šan lovac, streljačka vještina nije mu na prvom mjestu,

ona se ipak najlakše i najbrže svla-dava treningom. Za dobar pogo-dak mnogo je važniji odgovarajući i prema lovcu dimenzionirani kun-dak pa tek onda sve ostalo.

Dobar kundak mora dobro le-žati u ramenu, u suprotnom ne-ćemo biti u stanju ispaliti brz, lak i precizan hitac. Razlog je jednosta-van, sačmarica nema stražnji nišan,

Bilo bi najbolje da svaki vlasnik puške ima kundak koji je namješten prema njegovoj tjelesnoj konstrukciji. U uvjetima serijske proizvodnje oružja to, naravno, nije moguće. Zbog toga, ako kundak potpuno ne odgovara lovcu, treba ga promijeniti ili doraditi

ODNOS TJELESNOG SKLOPA LOVCA I DUŽINE, KRIVINE I OTKLONA KUNDAKA

Mladen Bešlić

Kad sjedne kundak…

njegovu ulogu preuzima kundak puške. Kod ubacivanja puške u rame kundak treba sjesti tako da glava lovca stoji uvijek uspravno u odnosu na šinu puške. Ako kundak nije pravilno sjeo, lovac će kod ni-šanjenja iskrivljivati glavu u smje-ru lijeganja na kundak. Kad s tako nakrivljenom glavom pogledamo u nišan, a preko njega povučemo zamišljenu liniju prema meti, ona će proći pokraj cilja. Ukoliko nam pak kundak ne pada baš idealno, treningom to možemo solidno ko-rigirati; ako nam suviše odudara od idealnog, potražit ćemo pomoć vr-snoga puškara.

Po obliku i nazivu, kundake možemo podijeliti u tri osnovne skupine: a) engleski, b) njemački, c) francuski, belgijski i američki.

Engleski kundak je ravan, bez pištoljskog rukohvata i obraščića. Njemački ima pištoljski rukohvat i obraščić, a francusko-belgijsko-američki ima pištoljski rukohvat ali nema obraščić. Modifikacije izrade kod sve tri vrste mogu biti različite.

PROMJENA ILI DORADAPrikladan kundak treba odgo-

varati tjelesnom sklopu lovca po dužini, krivini i otklonu. Za one koji gađaju s desnog ramena kundak treba biti otklonjen u lijevu stranu, a za one koji gađaju s lijevog – u

desnu. Bilo bi najbolje da svaki vlasnik puške ima kundak koji je namješten prema njegovoj tjelesnoj konstrukciji. U uvjetima serijske proizvodnje oružja to, naravno, nije moguće. Zbog toga, ako kundak potpuno ne odgovara lovcu, treba ga promijeniti ili doraditi.

Izbor kundaka i njegovo namještanje obavlja se u dvi-je etape. Prva se sastoji od uzimanja mjera lovca odno-sno mjerenja pojedinih dijelova tijela. Druga se sastoji od praktične provjere u gađanju meta.

Kod pravljenja novoga kundaka prvo se uzima mjera za dužinu kundaka i ona zavisi od dužine lovčeve ruke. Uzima se tako da lovac podigne uvis ruku kojom puca (ljevak lijevu, dešnjak desnu) u visinu ramena i savije je u laktu pod kutom od 90 stupnjeva. Šaka je okrenuta prema gore, a prsti, osim palca i kažiprsta, moraju biti savijeni. Tada se mjeri udaljenost od lakatnog zgloba do vrha kaži-prsta. Na crtežu 1. prikazano pod slovom X.

Dužina kundaka određuje se u zavisnosti od dužine ruke.

Krivinu kundaka određujemo tako da mjerimo razmak od ključne kosti do sljepoočnice u visini oka, označena na crtežu 1. slovom Y.

Krivina kundaka određuje se veličinama a i b. Veličina a. je udaljenost od linije pravca koji se proteže niz šinu do prednjeg kraja grebena kundaka, a veličina b. je uda-

ljenost od linije pravca do potkove kundaka, crtež broj 2.Da bi se odredila veličina otklona kundaka ustranu,

trebamo izmjeriti širinu lovčevih grudi od pazuha do pa-zuha i to u pravoj liniji (crtež 1., slovo Z).

Prema potrebi, promjenu dužine kundaka lovci rješa-vaju na različite načine, a najčešći i najefikasniji je gume-nim amortizerom različitih dimenzija koji mogu mijenjati po želji. Ugodan je i amortizira udar puške u rame.

GUMENI AMORTIZERTrzaj puške prilikom opaljivanja metka izaziva neizbje-

žan udarac kundaka u rame a ponekad i u donji dio lica. Na ovaj udarac mnogi lovci ne obraćaju pozornost, pogla-vito u žaru lova u situacijama brzoga pucanja na divljač, kakve su najčešće u lovu sačmaricom. Ali za većinu je to ipak neugodno i ozbiljna je smetnja dobrom gađanju, po-sebno za drugi hitac pri dupliranju.

Jačina trzaja puške i udarca u rame zavisi od više čim-

Crtež 1.

Crtež 2.Kundak s pištoljskim rukohvatom s obrazinom

Kundak s pištoljskim rukohvatom, obrazinom i svinjskim leđima

Kundak s pištoljskim rukohvatom, Monte-Carlo efekt i obrazina

Kundak s pištoljskim rukohvatom, svinjskim leđima i bavarskom obrazinom

Kundak s pištoljskim rukohvatom bez obrazine

Engleski kundak


LOVAČKO ORUŽJE

benika, primjerice od težina puške, kalibra i jačine punje-nja, zatim od dimenzije i položaja kundaka, tjelesna građe i kondicije strijelca itd.

Proizvođači lovačkog oružja i sami lovci već odavno se trude da eliminiraju ovaj problem mijenjajući i kombi-nirajući spomenute čimbenike. Još se nije našao način da se izbjegne trzaj lovačkog oružja, no postaji jednostavan način kojim se može ublažiti i smanjiti jačina udara u rame strijelca.

Dodavanjem specijalne gume, to jest njezinom ugradnjom na mjesto potkove kundaka, riješit ćemo se neugodnih udaraca u rame. Kako ovih gumenih potkova imamo u različitim debljinama, lako ćemo i jednostavno sebi namjestiti pušku na odgovarajuću dužinu kundaka i bit ćemo sigurniji u točan hitac. Pri pravilno namještenom kundaku ubacivanje puške u rame bit će bez nepotrebnih

zastoja, glava će odmah leći u naj-povoljniji položaj, a time će i spre-mnost za pucanje biti znatno veća nego u situaciji s nenamještenim kundakom.

Ima i onih lovaca koji upotre-bljavaju gumenu ili kožnu navlaku za kundak. Ona je praktična i lijepo djeluje na pušci. Ta navlaka ima vi-šestruku ulogu. Prvo, štiti potkovu kundaka od eventualnog lomljenja pri udaru, drugo, stavljanjem uloš-ka od filca, gume ili deblje kože istog oblika kao što je potkova kundaka možemo po želji mijenjati dužinu kundaka.

Da bi pucanje sačmaricom, da-kle, bilo ugodan doživljaj u lovu i na strelištu za „trap“ ili „skit“, nužno je pravilno namjestiti kundak puške i izbjeći jak trzaj u rame. Samo to, naravno, nije dovoljno za precizan hitac, ali se mnogi lovci slažu da je kundak „alfa i omega“ učinkovitosti puške i strijelca u smislu precizno-sti. Uostalom, nije bez razloga na-stala uzrečica „Oko gađa a kundak pogađa“, koju bi često znao izustiti i pokojni Ivan Ramljak, nekada vrsni posuški puškar.

Gumene navlake za pušku

Gumeni amortizeri - više vrsta, oblika i debljina


UZGOJ DIVLJAČI

Zakon o lovstvu, člankom 1., ovako definira lovstvo: Lovstvo glede ovog Zakona predstavlja

javnu djelatnost i obuhvaća mjere zaštite i uzgoja divljači, uređenje lo-višta, lovljenje divljači i racionalnu uporabu divljači i lovišta, što dopri-nosi očuvanju biološke raznolikosti ekoloških sustava i ekološke ravnote-že prirodnih staništa divljači.“

Članak 3. Zakona o lovstvu ek-splicitno govori o vlasništvu divljači: „Divljač je državno vlasništvo i do-bro od općeg interesa, koje uživa posebnu brigu i zaštitu.“

Članak 4. Zakona o lovstvu ova-ko dijeli lovstvo: „Prema namjeni, lovstvo može biti gospodarsko, športsko, gospodarsko-športsko i s posebnom namjenom.“

Već ova tri navoda iz Zakona o lovstvu ukazuju na status divljači i lovstva. Lovstvo kao djelatnost po-staje javnom djelatnosti, a divljač je vlasništvo države.

U tom se smislu, u odnosu na dosadašnji tretman, bitno mijenja status, kako divljači tako i lovstva. Divljač je dakle prirodni resurs drža-ve i država će taj resurs koristiti tako što će ga iznajmiti uz naknadu, kako bi ostvarila prihod od svoga resursa.

UZGOJ U OGRAĐENIM PROSTORIMA

Lov, u odnosu na ranija vre-mena, sve više poprima elemente zarađivanja. Što je i normalno, jer u novim uvjetima mora pokriti troš-kove korištenja resursa. Teško se ti troškovi, zajedno s tekućim troško-vima uzgoja, zaštite divljači i lova, mogu pokriti iz članarine članova lovačkih društava.

Predstoji nam, dakle, gospoda-renje lovištem i divljači organizirati tako da bar djelomično ostvaruje

Lovačka društva sve više postaju gospodarskim subjektima

prihod od djelatnosti, a da lovačko društvo organiziramo tako da može odgovoriti svim izazovima koji se postavljaju pred njega.

Bez obzira na to u koju katego-riju prema namjeni spada lovište (članak 4. Zakona o lovstvu), korisnik će lovišta korištenje resursa (divljač i lovište) morati platiti vlasniku. Na-dalje će morati pokriti sve troškove uzgoja i zaštite divljači, opremanja lovišta lovno-gospodarskim i lovno-tehničkim objektima, pokriti troško-ve dopunske prehrane divljači, kao i niz drugih troškova na koje ga ob-vezuju zakonski propisi.

Iz svega proistječe da sada lo-vačko društvo sve više postaje gos-podarskim subjektom, bez obzira na to je li mu cilj dobit ili samo športsko bavljenje lovom.

U tom smislu društvo treba pri-premiti na takve okolnosti, pa stoga podsjećamo na jedan vid djelat-nosti koja bi mogla pomoći da se društvo „uklopi“ u nove uvjete, a ta je djelatnost upravo komplemen-tarna osnovnoj djelatnosti za koju je društvo i registrirano. Riječ je, na-ime, o uzgoju divljači u ograđenim prostorima.

O ovoj je temi u stručnoj literaturi do sada napisano mnogo, i zaintere-siranom čitatelju mnogi su radovi pri-stupačni i na internetskim stranicama, no ipak držimo potrebnim još jed-nom, ukratko, iznijeti ovu tematiku.

Kad su se u prošlosti u Europi pojavili zakoni prema čijim regulama lovozakupnik nadoknađuje štetu od divljači prouzrokovanu vlasnicima ze-mljišta, lovozakupnici su počeli ogra-đivati lovišta kako bi tu štetu umanjili. Od tada pa do danas dogodile su se vrlo velike promjene u uzgoju divljači u ograđenim prostorima.

Danas se u razvijenom svijetu sve više divljači uzgaja u ograđenim pro-storima, a tehnologije uzgoja vrlo su

razvijene. Ta je proizvodnja u uzlaznom trendu, a plasman i rentabilnost nisu upitni.

JELEN LOPATARTrenutačno se u ograđenim prostorima najviše uzgaja

jelen lopatar, čije ga odlike i navike čine najpoželjnijom div-ljači za uzgoj u ograđenim prostorima.

U Njemačkoj danas ima više od 8.000 farmi na kojima se uzgaja jelen lopatar, a godišnja produkcija je 45.000 grla koja daju oko 1,500.000 kg mesa. Njemačka godišnje uvozi 17.000 tona mesa divljači, od čega je meso lopatara najvi-še zastupljeno. Meso lopatara postiže cijenu veću od mesa domaće stoke i do tri puta.

Osim Njemačke, vrlo velik broj farmi lopatara ima Ma-đarska, Austrija, Češka, a u Australiji i Novom Zelandu far-meri sve više prelaze s uzgoja ovaca na uzgoj divljači, po-glavito jelena.

Najveća farma jelena lopatara u Europi je Đulaj u Ma-đarskoj, gdje u 7.600 ha ograđenog prostora u osnovnom stadu ima 5.000 grla, s godišnjom produkcijom od 2.000 grla i gdje su trofejne vrijednosti nerijetko iznad 205 CIC poena.

Velika proizvodnja mesa lopatara ostvaruje se u Engle-skoj i u nordijskim zemljama. Najčešće se to odvija u malim farmama, veličine 3 do 10 ha, na kojima se postiže godišnja proizvodnja od 1000 do 2.500 kg mesa.

Naša zemlja ima vrlo kvalitetne stanišne uvjete za ova-kav uzgoj, pa držimo potrebnim potaknuti lovce u tom smjeru.

Takav uzgoj, međutim, bez obzira na prirodne uvjete i urođene odlike jelena lopatara, zahtijeva visoku profesi-onalnost, a pristup samom osnivanju farmi, te upravljanje uzgojem i cijelim procesom, traži uključivanje visokostruč-nog kadra veterinarske i lovačke struke, kako kod projek-tiranja, tako i kod procesa uzgoja. Ako se tom poslu priđe neprofesionalno, pothvat je osuđen na propast.

Osnivanje farmi i uzgoj plemenite divljači u ograđenom prostoru ima i šire društveno-ekonomsko značenje, koje se ogleda u proizvodnji mesa divljači (smanjenje uvoza) i za-pošljavanju određenog broja ljudi.

Financiranje ovih pothvata može se ostvariti uz vlastiti udio lovačkih društava kroz rad, poticajima institucija siste-ma, kao i apliciranjem na međunarodne razvojne fondove EU. Na raspolaganju bi mogli biti i bankarski krediti.

U svakom slučaju, svjetski trendovi u ovoj oblasti neće zaobići ni naše lovstvo, pa stoga još jednom želimo reći: vrijedi razmisliti i početi ozbiljno raditi na osnivanju farmi za uzgoj jelena lopatara, ali ne samo njega. Čini se da je krajnje vrijeme.

VRIJEME JE RAZMIŠLJATI O FARMI DIVLJAČI

Mr. sc. Vjekoslav Kostijal

Danas se u razvijenom svijetu sve više divljači uzgaja u ograđenim prostorima. Naša zemlja ima vrlo kvalitetne stanišne uvjete za ovakav uzgoj, pa držimo potrebnim potaknuti lovce u tom smjeru


PTICE

Blago Lasić

Kažu biolozi, posebice oni što proučavaju ptičji svi-jet (ornitolozi), kako su ptice pjevice, u koje spada i naša šojka (zanimljivo, mnogi, pogrešno, šojku zovu

sojkom a svraku švrakom) izuzetno nadarene nagonima i uvjetnim refleksima (?) To je uistinu najlakši i najbezbolniji način zamagljivanja ionako nejasne i nespoznatljive sfere u gnoseološkome oreolu, koji se nama ljudima uvijek ne-milosrdno nameće kao nepremostiva barijera (prepreka), iz koje u biti proistječe većina ljudskih poteškoća. Jer, pojmo-vi i ne mogu biti pojašnjeni postojećim logičkim shemama. No, to nije naša tema.

ŠOJKA (Garrulus glandarius)

Složit ćemo se o mišljenju da je šojka (kreja) jedna od naj-mudrijih ptica u cijelome životinjskom svijetu. One nagone i reflekse nazvati ću Božjom obdarenošću, a sami čitatelji neka se slobodno odrede na jednu stranu. Dakle, šojka je mnogim lovcima i ljubiteljima prirode izuzetno pametna i nadasve li-jepa ptica pjevica. Stanarica je (zimi se ne seli) i razlikuju se barem tri podvrste, već prema klimatskome području gdje obitavaju: srednjoeuropska, grčka i srednje mediteranska. Zadržava se u niskim crnogoričnim šumama i lugovima na nižim nadmorskim visinama, vrlo rijetko po crnogoričnom raslinju. Najviše voli hrastove šume, vjerojatno radi velikoga izbora hrane, u koju spada, prije svega i žir. Tu se tijekom trav-nja i gnijezdi, na drveću visokom od tri do trideset metara. Gnijezdo prave i čuvaju oba spola. Ornitolozi vjeruju da su mužjak i ženka vjerni jedno drugomu do uginuća. U lijepo uređenom gnijezdu, nese oko šest šarenih jaja zelenkaste nijanse, veličine manjega oraha. Brižno čuvaju gnijezdo od mogućih nasrtljivaca i predatora, snažnim i višetonskim deranjem i graktanjem, od kojih se i čovjeku naježi kosa na glavi. Šojke inače prave vrlo veliku skupnu, rekao bih u koru galamu, kada se šumom kreću ljudi, psi, mačke, lisice, kune. Postoje legende kako se u ponekome gnijezdu šojke može pronaći neki vrijedan predmet, poput zlatnoga nakita ili nov-čanice, jer šojka je toliko blizu čovjeka pa ponekada zna i neki njegov predmet odnijeti u gnijezdo. Isto tako, vjeruje se da šojke raspoznaju i čuvaju svoje rodbinske veze pa se doga-đa da na desetke jedinki iz istoga roda čine neku vrstu sijela, zajedničkih lutanja, izleta za boljom hranom i sl., a sve je to popraćeno snažnim i vrlo različitim oglašavanjima.

Šojku je vrlo lako prepoznati po njezinu višebojnom perju: crna, smeđa, ljubičasta, plava, zelena i crvena, a sve to izmiješano po krilima, vratu i glavi. Glava joj je malo veća, u nerazmjeru s tijelom. Kljun joj je vrlo jak i njime lako ubija zmiju ili poljskoga miša, koje uzima kao dopunu biljnoj ishra-ni. Šojka je duga do tridesetak centimetara, a raspon krila joj je i preko pedeset centimetara. Let šojke je dosta spor, nepra-volinijski i nezgrapan, što je često stoji života, a kada siđe na tlo kreće se hitrim skokovima.

Pametna i nadasve lijepa, pri glasanju oponaša na desetke ljudima poznatih zvukova, osobi-to u vrijeme parenja i gradnje gnijezda. Korisna, mnogi kažu i štetna ptica te je zato i danas mnogim lovcima zadovoljstvo odstrijeliti je i uživati u gulašu od njezina tvrdog mesa

(Ne)lovna divljač: KOLIKO ZNAMO O PJEVICAMA

Šojka – jedna od najmudrijih ptica

Glasanje šojke je neka vrsta tonske enciklopedije, u kojoj mo-žete naći oponašanje na desetke poznatih nam tonova: sirena vlaka ili auta, mijaukanje, rikanje, lajanje, zvuk pile, glasanje vuge, orla šte-kavca, blejanje, ljudski žamor… Sve to upućuje na jednu vrlo široku le-pezu njezine obdarenosti. Osobito se može uživati u njezinim raznoli-kim glasanjima u vrijeme parenja i gradnje gnijezda, kada topli južnjak razvija pupove gore.

Prateći ishranu šojke možemo zaključiti vrlo veliku korisnost u smislu njezina utjecaja na prirodne tijekove. Ona žirove bukve i hrasta nosi u svojoj guši i usnoj šupljini, te ih odlaže u razne rupe, iz kojih onda na prirodan način niču biljke. Osim toga, šojka je vrlo vrijedan roditelj pa prilikom prihranjivanja mladih uništi vrlo mnogo različitih buba, gusjenica u voćnjacima, krumpirove zlatice…

U djetinjstvu sam često hvatao šojke pod košaru u zimskom raz-doblju i bile su prava poslastica u oskudnoj ishrani. Još su mi u sje-ćanju duboke ogrebotine njezinih oštrih kandža i jakoga kljuna koji bi me neumoljivo ranjavali po slabaš-

nim dječjim ručicama. Ne zamjeram joj, branila je svoj tanani život. Tako-đer, donosio sam mlade iz gnijezda i nekoliko ih puta uspio pripitomiti, hraneći ih različitim zrncima, buba-ma i plodovima murve (duda). Vrlo brzo bi napredovale i bile bi slobod-ne dolaziti na teren gdje su uzimale hranu, ali bi životom platile tu slo-bodu, obično od staroga mačka.

Poznajem i danas dosta lovaca kojima je odstrel šojke veliko zado-voljstvo a užitak u gulašu pripremlje-nom od njezina tvrdoga mesa. Je li to u nedostatku druge divljači ili je puka želja za odstrelom, baš ću upitati Sreć-ka, koji ima izgovor o štetnosti šojke po grožđe, a i osobno ga u tome po-državam. Šojka je i vrlo hrabra ptica, ne plaši se nikakvih plašila niti klepe-tala u vinogradima i kukuruzištima, već jede dok se ne izdobrovolji pa je zato poljodjelci ne vole. Mislim da ne postoji opasnost od njezina preko-mjernoga odstrela, jer je u južnim kra-jevima ima u izuzetno velikom broju. Lovci će znati, nadam se, imati mjere i sluha za očuvanje ravnoteže, i toj poli-glotkinji (poznavateljici mnogo jezika) omogućiti vječni pjev, kakogod ga mi nikada nećemo razumjeti.


ŽENE LOVCI

Krajem 2008., nakon što je po-ložila lovački ispit, članicom LU „Cincar“ iz Livna postala je mla-

da i simpatična, plavokosa i plavooka Mejra Husić.

Mejru sam upoznao osamdese-tih godina prošloga stoljeća. Tek je bila prohodala i čvrsto se držala za skute majke Lutvije. Vodio sam tada učenike na visoravan Krug. Ljetni pljusak i grmljavina natjerali su nas da se sklonimo na njihov ranč. Dje-ca su se tu osušila i dobila po šalicu topla mlijeka. Od tada sam vrlo često svraćao kod gostoljubive obitelji Hu-sić, bilo kao planinar, lovac, izletnik ili vodič. U njihovim je toplim odajama boravilo bezbroj planinara, lovaca i izletnika, koji bi se tu sklanjali od snježnih oluja ili paklenih vrućina. Svi bi uvijek bili počašćeni s nekoliko vrsta sira, te kajmakom i ovčjim mli-jekom, koje se moglo gotovo nožem rezati i mazati na kruh. Oni koji nisu bili „za kavu“, pili bi njihov planinski čaj od nekoliko aromatičnih i ljeko-vitih trava.

Neka mi čitatelji oproste na op-širnosti, ali ih moram upoznati s ovom divnom obitelji. Kao nomadi stočari, iz travničkoga sela Dub došli su s četrdesetak ovaca, magaretom i 2 psa tornjaka. Rađala su se djeca, a stado se množilo. Nakon nekoliko godina kupili su objekte na viso-ravni Krug, između Livna i planine Cincar. Njihov pravi pravcati ranč s prostranim objektima za stoku nalazi se ispod kote 1.235 m n/m, u blizini makadamskog puta za Livno, koje je udaljeno 6,5 kilometara. Husići sada imaju više od 300 ovaca i janjaca, de-setak muznih krava, jednoga konja i 3 psa. Ovu zaista radišnu i časnu če-ljad znaju brojni mesari, gostioničari, vlasnici restorana, pa i mnogi ugosti-telji s jadranske obale, jer su ih prije rata opskrbljivali mesom i sirom.

Ustaje rano, kad se Danica pojavi, a u krevet ide vrlo kasno, kad obredi sve poslove oko blaga i u kući

MEJRA HUSIĆ, PRVA ŽENA LOVAC U HERCEGBOSANSKOJ ŽUPANIJI

Nikada, kaže, neće dignuti pušku i opaliti u divljač

Hajro Gromilić

Sama imena članova ove obitelji, uglavnom iz arapsko-turskog jezika, kad se prevedu dovoljno govore o ljudima koji ih nose. Zadržat ćemo se, ipak, samo na imenu naše junakinje. Mejra je riječ odmila za Merjemu, na-stalu od turskog Meryem, odnosno arapskog Märyäm, što je ime majke vjerovjesnika Isaa, isto što je u Bibli-ji Marija, majka Isusova. Podrijetlo i značenje ovoga imena nije sigurno utvrđeno. Postoji mogućnost da potječe iz starohebrejskog i da znači isto što i Mirjam: „prkosna“, „uporna“, premda ima mišljenja da znači i „gor-ka“. Jedni tvrde da to ime potječe iz staroegipatskog i da znači „ona koju Bog voli“. Bilo kako bilo, sve te odlike, osim one „gorka“, krase Mejru. Ali ja sam je radije nazvao Dijanom. Dijana je, po starorimskoj mitologiji, kći Ju-pitera i Latone, sestra Apolonova, bo-žica lova, mjeseca i noćnog čaranja, isto što i starogrčka Artemida, bogi-nja zore. Odatle je i zvijezda Danica, što znači uranak, budnica, jutarnja straža. Eto, zbog čega je Mejra kod mene postala Dijanom, odnosno Danicom. Ustaje rano, kad se Dani-ca pojavi, a u krevet ide vrlo kasno, kad obredi sve poslove oko blaga i u kući. Zaspi blaženim snom i nema vremena sanjati mladalačke i ljubav-ne sne. Ne vidi vragolana mjeseca, ali

svakodnevno gleda veličanstveni izlazak sunca iza Cincara i zalazak za Kamešnicu i Dinaru.

Kad zorom pomuze ovce i krave, ito ručno, i one neko vri-jeme pasu u blizini, tada Mejra zasuče rukave i radi oko sira. Kad to završi, stavlja ruksak na leđa i uzima štap u ruke. Po-nese i mali tranzistor, a vrlo često i pribor za ručni rad. Hekla, veze, plete. U ruksaku se nađu i neki ženski časopisi i revije.

Upoznala je Mejra visoravan Krug, proplanke i dubodoli-ne Cincara. Zna svaku dragu, kemenicu, lokvu, svako stablo i svaki grm. Zna i za brojna minska polja koja se, nažalost, vjerojatno nikada neće očistiti. Zanimljivo je da se stoka, va-ljda instinktivno, udaljava od minskih polja kad Mejra malo zakunja u hladu kakvoga grma kad „zvizdan“ upeče. Mejru je pržilo sunce, šibala ju je cincarska bura. Zbog snježnih oluja i magle guste kao tijesto, znala je i zalutati, no njezino blago i psi nepogrješivo su se orijentirali i dovodili je do cilja.

Mejra je i dobra vozačica. Svojim terenskim vozilom, po-put vrsnog spidvej ili safari vozača, svladava oštre serpentine i džombaste kruške staze.

Kad dođe u Livno, a to je obično subotom uvečer, onako preplanula i našminkana, tko je ne zna ne bi ni pomislio da je to najpoznatiji čobanica i velemajstor u pravljenju livanjsko-ga i vlašićkoga sira i izvrsnih domaćih jela. Do ranih jutarnjih sati ostaje sa svojim drugaricama u kafiću ili diskoklubu, a zatim sjeda u svoje vozilo i pravo na ranč. I ne liježe tada u krevet, nego se presvuče i u štalu.

Majka Lutvija i kćerka Mejra rade različite poslove, za koje bi trebalo nekoliko muškaraca. Oko ranča sve blista, pa on izgleda kako kakav park. Često ih posjete i ljudi iz me-dija, prave reportaže, a o njima je snimljen i dokumentarac „Amazonke ispod Cincara“. Premda to nije nimalo lako, kćer-ka i majka vrlo uspješno vode svoj ranč. Primjerice, za jednu zimu trebaju pripremiti i nekoliko tisuća bala sijena! Događa se i to da im zimi dolaze muškarci stočari tražiti sijena i drva. Lutvijino je geslo, a i svih pravih domaćina: „Bitno je da se ima što naložiti i položiti“.

Stoka im je zdrava, iako je u ovim krajevima bilo dosta bru-celoze i još nekih stočnih bolesti. Surađuju s veterinarima, a znaju i same pomoći stoci pri ujedu zmije, kod prijeloma ili ne-kih drugih nezgoda. Kravlje mlijeko predaju livanjskoj Mljekari, a od ovčjega prave poznati livanjski i travnički sir, koji različitim kanalima putuje na jadransku obalu, pa i u Europu. Bez njihova su sira nezamislive svadbe, te vjerski i drugi obredi.

Dijana-Mejra vrlo je hrabra djevojka. Nekoliko se puta su-sretala s čoporima vukova i uz pomoć pasa iz njihovih ralja otimala janjce. Kao mala, susretala je životinje i zavoljela ih. Divila se gracioznim skokovima srna i lanadi, borbi srnjaka za ženku. Promatrala je plašljive zečeve i lukave lije kako love plijen. Pronalazila je mladunčad, hranila ju je i puštala na slo-bodu. Čuvala je gnijezda jarebica, a posebno lastavica, koje je s tugom ispraćala i s radošću dočekivala.

Po nagovoru nekih lovaca, odlučila je i sama to postati. Ali nikako ne iz koristoljublja, nego zbog uzgoja i zaštite div-ljači. Počesto se, naime, dogodi da neki lovac (neodgovorno) ode kući bez svoga psa. Ona bi, ako je to ikako bilo moguće, hranila ostavljenog psa, a vlasnika bi, kad bi ga došao tražiti, žestoko kritizirala zbog neodgovornosti prema psu.

A lovačku pušku belgijske proizvodnje i, kakve slučaj-nosti, marke „Diana“ ostavio joj je u nasljedstvo njezin djed, dugo godina primjeran lovac. Dijana-Mejra nam reče kako vjerojatno nikada neće dignuti pušku i opaliti metak u ple-menitu divljač, pa i na zvijer. Objasnila nam je i zašto: „Čobani su dužni čuvati stoku. A zvijeri moraju krasti i jesti, Bog je i njih stvorio kao i druga živa bića.“

Zaželimo, ipak, Dijani na kraju dobru kob.


LOVAČKA SJEĆANJA

Prošla su tri desetljeća od lova na „kralja švedskih šuma“ koji mi je ostao u upečatljivu sjećanju.

Godine 1979. sudjelovao sam u lovu na losa-bika, pozvan od velikog švedskog koncerna Alfa-Laval koji je izvodio kapitalne radove za Agrokombinat u Bosni i Her-cegovini, u kojemu sam bio zaposlen na mjestu stručnog suradnika za lovstvo. Ovaj švedski proizvodni gigant svake je godine organizirao lov, ponajprije za lovce iz europskih a onda i ostalih zemalja svijeta s kojima je imao poslovne odnose.

S velikim nestrpljenjem čekao sam kraj listopada, kada sam u poslijepodnevnim satima sletio na stockholmski aerodrom gdje su me dočekali ljubazni domaćini. Poslije obavljenih formalnosti oko unosa oružja u Švedsku, kreće-mo autobusom prema sjeveru zemlje. Nakon tri sata stiže-mo u malo mjesto Woxna, gdje su mi organizatori boravka i lova dali na korištenje drvenu kućicu sa svim potrebnim komforom. U blizini se nalazilo još desetak kolibica za goste koji su stigli dan ranije.

Navečer su svi lovci pozvani u lovački klub, gdje su im uručeni kartoni osobnog osiguranja, licencije za lov na losa, crvene zaštitne trake i detaljan program borav-

Lov na losa u Švedskoj

Antun Džaja

Potežem obarač, jak pucanj, ali los stoji, ne reagira. Prva mi je po-misao - promašio sam. Pucam brzo i drugi put. Opet ništa! Usli-jedio je i treći hitac, iza koga div kreće prema gustišu i staje. Još jedan pucanj, četvrti i gorostas, posrćući pada

ka i lova. Bilo je 28 sudionika lova iz europskih zemalja i dvojica Ka-nađana. Zahvaljujući pažnji do-maćina dodijeljen mi je prevodi-telj lovac Šveđanin koji je tečno govorio našim jezikom, što mi je bila velika pomoć. Poslije večere uz bogat švedski stol vrijeme je brzo prolazilo a onda su nam pri-kazani filmovi o temi lova, i mogu-će nesreće. Rečeno nam je da su dva dana prije lova pušteni psi da uznemire divljač, koja će tako biti više u pokretu. Upozorili su nas na agresivnost losa-bika i ženke-krave koja vodi telad. Posebno su nagla-sili da poslije odstrela divljači, ako su u blizini psi, ne prilazimo lovini, jer su neki psi vrlo oštri i mogu nas napasti. Još jedno upozorenje od-nosilo se na zabranu odstrela vuka, jer je pod stalnom zaštitom radi opadanja brojnosti.

Glavni lovnik dao nam je po-sljednje upute pred sutrašnji lov. Odstrijeliti se mogu sva muška grla bez obzira na starost i trofejnu vri-jednost. Za ženke je rečeno da ih treba odstrijeliti ako su same, ako vode dva teleta onda treba izlučiti jedno, manje razvijeno, i njega od-strijeliti, a na onu koja ima jedno mlado tele ne pucati. Naglašeno je da broj odstrela nije ograničen.

Nakon kratkoga priopćenja lov-nika, uslijedilo je izvlačenje brojeva mjesta na kojima će se čekati divljač. Ponuđene su nam dvije mogućno-sti: lov s pratnjom i lov bez pratnje. Jedan lovac iz Danske, koji je imao šezdesetak godina, želio je biti na čeki-busiji sam. U to sam doba bio znatno mlađi pa sam izrazio želju da i ja lovim bez pratnje. Svi smo uz brojeve čeka dobili i karte s pove-ćanim sekcijama gdje se možemo kretati i po volji odabrati mjesto čekanja divljači. Na kraju smo dobili svežanj crvenih vrpci kojima treba-mo označiti mjesto od odstrijeljene divljači do prvoga traktorskog puta, paketić s hranom i raketu koju mo-žemo aktivirati u slučaju potrebe da nam organizator lova može uputiti pomoć.

Za sljedeće jutro dogovoreno je okupljanje i polazak u lovište. Umoran od puta i mnogo dojmova u jednom danu, povukao sam se u svoju kolibu, ponovno pogledao kartu lovišta i mjesto na kojemu ću loviti. Vidio sam da je riječ o gotovo ravnom terenu s velikim čistinama, jezercem i visokom šumom.

Uslijedilo je izvla-čenje brojeva mjesta

na kojima će se čekati divljač. Ponuđene su nam dvije mogućno-sti: lov s pratnjom i lov bez pratnje. Lo-vac iz Danske, koji je imao šezdesetak godina, želio je biti na čeki sam. U to

sam doba bio znatno mlađi pa sam izrazio

želju da i ja lovim bez pratnje

Da bi bio proglašen “kraljem lova”, morao je odstrijeliti najprije ovoga gorostasa ...


LOVAČKA SJEĆANJA

GOLEMA ŽIVOTINJANekoliko riječi o najvećem jele-

nu na svijetu. Naseljava šumovita područja sjeverne Europe, Azije i Amerike. Posljednjih godina raste mu brojnost zahvaljujući razumnom gospodarenju. Pokušaji naseljavanja u južne dijelove nisu nigdje uspjeli. Godine 1963. uneseno je iz Rusije nekoliko jedinki na Belje u Hrvat-skoj, što je unaprijed bilo osuđeno na neuspjeh.

Los je snažna, krupna životinja, dužine do 3 metra, visine 2 metra. (Europski los nešto je manji.) Neri-jetko prelazi težinu od 500 kilogra-ma. Mrke je boje, koja na nogama prelazi u prljavo bijelu. Mužjak i žen-ka imaju bradu koja visi kao kićanka. Kod muških jedinki jako je izražena griva. Rogovi mu, za razliku od osta-lih jelena, izrastaju iz čelenke pod pravim kutom i formirani su u obliku lopata ili šipki-štapova. Jačina rogo-va ovisi o ishrani, a razvoj im traje 7 do 10 godina. Odbacuje ih u vreme-nu od prosinca do ožujka. Vrijeme parenja počinje u rujnu i završava koncem listopada. Ono je praćeno stalnom rikom, koja je mnogo tiša i ne čuje se daleko, za razliku od na-šeg jelena. U to je vrijeme jako rato-boran i nerijetko napada ljude, što ženka čini samo kad vodi telad. Bre-đost traje oko 8 mjeseci. Ženka po-mno odabire skrovito mjesto, neka-da i otočić na jezeru, gdje rađa često dva mladunca koji teže od 8 do 15 kilograma. Koncem prvog mjeseca života težina im se udvostruči. Telad su uz majku do drugog telenja, kada ih odbije. Osjetilo njuha i sluha jako mu je razvijeno, za razliku od vida. Dobar je plivač i zna preplivati veća jezera u potrazi za hranom. Ishra-na mu se sastoji od brsta lišća, a u zimskim mjesecima prelazi na nisko grmlje. Rijetko pase, i tada to čini klečeći. Rado jede podvodno bilje koje nalazi u brojnim jezerima. Se-zona lova počinje u listopadu i tra-je nekoliko tjedana, što se mijenja prema nahođenju Državne uprave za lovstvo.

I TREĆI HITAC, A ON STOJIEvo i jutra koje sam jedva doče-

kao, budeći se često i razmišljajući o današnjem lovu. Svanuo je lijep ali hladan jesenski dan, s tempera-turom 10 stupnjeva ispod ništice. U 7 sati svi su lovci bili u lovačkom domu na doručku koji je brzo pro-tekao.

Na zbornom mjestu iz znatiželje gledam lovačko oružje i vidim da su to uglavnom puške serijske pro-izvodnje osim nekoliko veoma sku-pih koje su proizvedene u Austriji. Uočio sam da svi lovci imaju zatva-rače karabina u posebnom tobolcu. Odlazim na stranu, brzo vadim za-tvarač i stavljam ga u džep, nada-jući se da to nije nitko vidio. Ubrzo krećemo u desetak automobila me-đusobno povezanih radiovezom. Za pola sata lovnik me ostavlja na una-prijed određenom mjestu ucrta-nom na karti, s napomenom da će

doći po mene za četiri sata a onda će se upriličiti zajednički ručak u šumi. Poslije toga nastavit će se kraći popodnevni lov na drugim lokacijama.

Nalazim se na velikoj enklavi. Smještam se u grmlje odakle imam dobar pregled prema malom, zaleđenom jezeru i visokoj šumi. Tišina, ni daška vjetra. Gledam po-zorno na sve strane, kad u jednom trenutku ugledah ma-loga tetrijeba ruževca koji je doletio na brezu udaljenu 20-ak metara, a za njim još 5 pijetlova koji kao sjenice ubiru resice na drvetu. Oduvijek su me zanimale šumske koke, od kojih najviše ruževci. Uživao sam na maloj udaljenosti dvogledom promatrati ove prekrasne ptice. Na trenutak zaboravljam da čekam losa. Ovaj divni prizor trajao je ne-koliko minuta, a onda su zajedno odletjeli uz glasan šum krila. Opet je zavladala tišina. Prošao je pun sat u nape-tom iščekivanju. Vidim lisicu koja polako pretražuje suhu travu pokrivenu mrazem, gleda prema meni i nestaje. U jednom trenutku čini mi se da čujem pse, ali jako dale-ko i kratko. Pripravan sam, otkočio sam karabin i gledam u pravcu plitkog jezera. Sada sam siguran da čujem više pasa i znam da se ne javljaju bez razloga. Čujem pucanje leda, što mi je znak da će se pojaviti divljač. Na 250 metara vidim losa, koji na trenutak zastaje i okreće se prema lave-žu. Čini mi se da psi gone drugu divljač i napuštaju losa koga gledam dvogledom. To je odrasli mužjak na kojemu dobro još ne vidim rogovlje. Odlažem dvogled, naslanjam se na brezu, ciljam, ali daleko je za precizan hitac. Korak po korak los kreće prema čistini i tek sada vidim kako je to go-lema životinja. Evo ga, stoji bočno na udaljenosti od 150 metara i osluškuje. Smirujem se koliko mogu, ali lupanje srca stalno mi pomiče križ. Potežem obarač, jak pucanj, ali los stoji, ne reagira. Prva mi je pomisao – promašio sam. Pucam brzo i drugi put, iz ležećeg stava naslonjen na veli-ki mravinjak, siguran u dobar pogodak. Opet ništa! Pomi-šljam, problem je u puški. Uslijedio je i treći hitac, iza koje-ga div kreće prema gustišu i ponovno staje. Uhvatila me je panika, jer je u spremniku karabina bilo mjesta samo za tri

Uočio sam da svi lovci imaju zatvarače karabina u posebnom tobolcu. Odlazim na stranu, brzo vadim zatvarač i stavljam ga u džep, nadajući se da to nije nitko

vidio. Ubrzo krećemo u desetak automobila međusobno povezanih

radiovezom

Bio je to do u detalje savršeno organiziran lov


LOVAČKA SJEĆANJA

naboja. Tražim streljivo po džepovima, zaboravljajući da imam u kundaku rezervne metke. Sve to, činilo mi se, traje cijelu vječnost. Još jedan pucanj i gorostas, posrćući, pada na malu trulu brezu i ostaje ležati. Nisam poštovao staro lovačko pravilo da sačekam desetak minuta, nego odmah krećem do lovine. Prilazim losu i vidim da je krupan pri-mjerak, s rogovima dvanaesterca. Zanimalo me je gdje je pogođen, uočavam tri ulazne rane iza lijeve plećke u krugu od 10 centimetara i sada vidim da četvrti hitac nije trebao, ali… Zanimljivo je da nije pao od prvog pogotka, niti je pokazivao da je pogođen. Bio sam siguran u svoj karabin kalibra 8x68S s odgovarajućom kuglom za krupnu divljač, ali i to se događa u lovu. Ostavljam lovinu, jer je moguće da psi dođu do oborenog losa. Koracima mje-rim udaljenost s koje sam pucao i izbrojim 170 koraka, što je bilo veoma povoljno za pogodak. Sjedim i razmišljam o svim pojedinostima lova, sretan što sam stekao trofej „kralja šuma“. Čujem pse koji dolaze tragom oborenog losa, obilaze ga, kratko se zadržavaju i odlaze bez glasanja. Sjetio sam se da vrpcama moram obilježiti mjesto gdje je divljač položena do prvoga traktorskog puta, što olakšava radnicima lovišta pronalaženje lovine. Hladno je, zuba-to sunce ne diže temperaturu. Imam još dosta vremena do dolaska lovnika pa se odlučujem prošetati po reviru, u dopuštenim granicama naznačenim na karti. Korak po korak zalazim u šumu, sa željom da vidim još nešto div-ljači. U niskom podrastu čujem udarce krila, kad ugledah velikog tetrijeba koji jedva polijeće. Današnji dan bio mi je ispunjen ugođajima koje može poželjeti svaki lovac i ljubitelj prirode. Krećem prema mjestu gdje ću se sastati s lovnikom, jer sam siguran da će doći točno u dogovoreno vrijeme.

PROGLAŠEN SAM „KRALJEM LOVA“Nisam se prevario, stiže točno na vrijeme, s gostom u

pratnji. Vidim zadovoljni su, jer je lovac s njim odstrijelio ženku-kravu. Uobičajeno lovačko čestitanje, iza čega ide-mo do moga losa da napravimo nekoliko snimaka. Lovnik ga je gledao sa svih strana i procijenio da je težak oko 550 kilograma. Žurimo na zakazani ručak uz vatru, gdje je i moj prevoditelj. Čestitao mi je, informirao me da je odstrijeljeno više komada i da ćemo navečer znati uku-pan broj.

Poslije kratkog predaha nastavljamo lov do prvog su-mraka, kada svaki lovac mora imati prazno oružje. Ovoga puta ostavljen sam na mjestu gdje je postavljen niski za-sjed s kojega se vidjelo jezero i visoka šuma. Sjedim, čekam i razmišljam o današnjem lovu koji mi se čini kao lijep san. Samo što sam se smirio i dvogledom počeo pretraživati vi-dokrug, čuo sam lomljenje grančica koje dopire iz podrasta s male udaljenosti. Ugledao sam ženku, a onda jedno, pa drugo tele. Kreću se polako, zastajkuju i brste, na udaljeno-sti od 80-ak metara. Prisjećam se uputa da u ovakvim situ-acijama treba odstrijeliti slabije mlado. A to nije bilo teško ocijeniti, jer je jedno tele zaostalo u razvoju. Ciljam i tele ostaje u „vatri“. Čujem još nekoliko pucnjeva u daljini. Evo i prvog mraka, praznim pušku i ovoga puta spremam za-tvarač u ruksak. Ubrzo stiže i lovnik, dovlačimo lovinu do ceste, markiramo mjesto crvenom trakom i krećemo pre-ma konačištu. Kratko se zadržavam u kolibi, a onda idem na zajedničku večeru. Lijepa, ugodna atmosfera. Prisutne je pozdravio predstavnik Alfa-Lavala, iza čega je uslijedila pra-va gozba. Bez kolege lovca prevoditelja bio bih uskraćen, jer se on maksimalno trudio da mi prevede sve detalje ove

ceremonije. Konačno smo doznali i rezultate lova, bili su impozantni: 30 lovaca odstrijelilo je 16 grla.

Glavni organizator ovoga tradi-cionalnog lova čestitao je svakom sretnom lovcu i bio veoma zadovo-ljan da je sve proteklo u savršenom redu. Posebno je čestitao pratitelju francuskog lovca koji je odstrijelio razbjesnjelu ženku losa prilikom že-stokog napada na gosta.

Na kraju bio sam proglašen „kraljem lova“, jer sam odstrijelio 2 komada divljači. Za sjećanje na ovaj lov dodijeljena mi je zlatna značka s glavom losa i minijatura replike vi-kinškog spomenika izrađena od sta-kla. Nakon što mi je predao ovu meni dragu nagradu, lovnik mi je rekao: „Sljedećeg dana lako se može dogo-diti da netko drugi bude uspješniji

Odlažem dvogled, naslanjam se na bre-zu, ciljam, ali daleko je za precizan hitac. Korak po korak los

kreće prema čistini i tek sada vidim kako

je to golema životinja

lovac i postane novim kraljem.“Umoran i prozebao, odlazim na

počinak. Ubacujem kladu u kamin i uz vatru koju cijeli dan održavaju domaćini sređujem dojmove iz da-našnjeg lova, razmišljajući o bespri-jekornoj organizaciji ekipe naoruža-ne znanjem i entuzijazmom.

Sutrašnji lovni dan protekao je kao i jučerašnji, samo nisam imao priliku pucati iako sam vidio mnogo divljači. Obistinilo se i ono predvi-đanje lovnika, jer je novi „kralj lova“ postao lovac iz Francuske koji je od-strijelio dva losa i jedu ženku.

Ovaj lov, u kome je sve planira-no do savršenstva, ostao mi je u dra-gom sjećanju. Šveđani na svakom koraku pokazuju brigu za očuvanje prirode i unaprjeđenje lovstva, koje je bitan čimbenik u njihovoj turi-stičkoj djelatnosti. Tradicionalni lov Alfa-Lavala završio je s 26 odstrijelje-nih grla, što u prvi mah izgleda pre-velikom brojkom. No na oproštajnoj večeri, glavni organizator lova pri-općio nam je da je 1979. brojnost losa u Švedskoj bila oko 430.000 je-dinki, a godišnji plan odstrela 40.000 grla. Izvršili smo, rekao nam je, tek mali dio toga plana, dodavši da se lovci u cijeloj zemlji moraju potrudi-ti da se plan i ostvari.

Idućeg dana oprostio sam se s ljubaznim domaćinima i zahvalio im na pozornosti koju su mi ukazali.

... pa u drugom lovu i ovo tele


KINOLOGIJA

Za pravoga lovca lov je neza-misliv ili bolje reći nezanimljiv bez dobroga psa, kojeg je po-

trebno nabaviti ili uzgojiti. Da bi se štene koje imamo razvilo u dobro-ga psa, potrebno mu je osigurati prikladan smještaj, dobru prehranu i brigu o zdravlju.

Hranidba štenadi svakom uzga-jača iziskuje mnogo svakidašnjeg rada, jer su njihove hranidbene po-trebe veće i zahtjevnije od potreba psa u bilo kojem razdoblju njegova života, osim kuja koje doje.

Hranidba štenadi započinje dok su još u majčinoj utrobi. Za njihov pravilan razvoj iznimno je bitna kvali-tetna hranidba kuje, jer štenad tu istu hranu za svoj razvoj dobiva putem pupčane vrpce. Zato je bitno, ako že-limo dobiti zdravu i pravilno razvijenu štenad, dobro hraniti njihovu majku.

Prije samog parenja, kuja mora biti u dobroj kondiciji, očišćena od

Majčino je mlijeko najbolja hrana za štenad. S rastom štenadi, međutim, ono ne može samo zadovoljiti njihove životne potrebe, radi čega je potrebno već u četvrtom tjednu života šte-nadi započeti dohranjivanje

unutarnjih i vanjskih parazita, te re-dovito cijepljena. Skotnost kuje traje od 58 do 63 dana. Prvih 5-6 tjedana štenad se razvija polako i ima tek oko 30 posto težine koju će imati pri okotu. Zbog polaganog rasta štenadi kuja dobiva malo na težini, a skotnost je jedva primjetna. Prvih tjedana skotnosti kuju treba hraniti istom količinom hrane kao da nije skotna.

Posljednja 3-4 tjedna skotnosti štenad ubrzano raste, a tjelesna težina kuje povećava se za 15-20 posto. U to vrijeme kuji treba davati barem dva obroka dnevno, pri čemu treba paziti da se kuja previše ne ugoji, jer je iz iskustva poznato da predebele kuje mogu imati problema prilikom koćenja.

DOJENJE ŠTENADIPo koćenju, za štenad je vrlo bitno da posišu prvo mlije-

ko (tzv. kolostrum), jer time dobivaju oko 80 posto protuti-jela bitnih za stjecanja otpornosti (imuniteta) prema različi-tim bolestima u prvim danima života. Ako štenad ne posiše kolostrum, vrlo često ugiba. Kujino je mlijeko bogato svim hranljivim tvarima, a koje se dobivaju kvalitetnom hranom. U prvom tjednu dojenja treba joj davati 1,5 puta više hrane nego kad je skotna. Količina potrebne hrane postupno se povećava, pri čemu uzgajač mora svakodnevno pratiti razvoj štenaca i kondiciju kuje. Kuja koja se ne hrani dovoljno i pra-vilno počinje mršavjeti i gubiti kalcij, što dovodi do grčeva. Ta se pojava stručno naziva puerperalna eklampsija, a liječi se injekcijskim dodavanjem kalcija, što je posao za veterinara. Majčino je mlijeko najbolja hrana za štenad. S rastom štena-di, međutim, ono ne može samo zadovoljiti njihove životne potrebe, radi čega je potrebno već u četvrtom tjednu života štenadi započeti dohranjivanje. Uzgajivači pasa znaju da po-neka kuja ima slabiji apetit i nedovoljno jede, bez obzira na kvalitetu hrane. Takvim kujama treba ostavljati u leglu manji broj štenadi.

DOHRANJIVANJE ŠTENADIŠtenad možemo dohranjivati na dva načina: da im sami

pripremamo hranu ili da im dajemo gotovu hranu za pse.Ako se odlučimo sami pripremati hranu za štenad, onda

moramo znati da lošije meso, primjerice grkljani i pluća, nisu najbolji izvor proteina (bjelančevina). Slezena može zbog nekih svojih sastojaka prouzročiti proljev. Bubrezi se ne preporučuju, a poznato je da ih psi nerado jedu. Razli-čite mesne prerađevine, primjerice kobasice, konzerve itd., sadrže neke kemijske dodatke i začine radi dugotrajnosti i boljeg okusa. Te tvari mogu štetiti zdravlju i razvoju štenadi.

U pripravi hrane za hranidbu štenadi trebali bismo se što više koristiti, premda je to skuplje, mesom (mišićjem) ili jetrom kao bogatim izvorom bjelančevina. Hranu treba ku-hati u većoj količini vode. U dobivenoj mesnoj juhi kasnije možemo skuhati tjesteninu, brašno od nekih žitarica i sl., jer mesni dio obroka trebamo nadopuniti. Tom nadopunom pas dobiva biljne bjelančevine, biljnu mast, minerale i razli-čite vitamine.

Minerale, kalcij i fosfor dobiti će glođući kosti, iz isuše-nih i mljevenih ljusaka jaja, kalcij iz mlijeka i kiselih mliječnih proizvoda, primjerice sirutke. Treba znati da kosti ne služe

UZGOJ ŠTENADI

Ako želimo zdravu i razvijenu štenad, moramo dobro hraniti njihovu majku

Mirko Filipović Ako se odlučimo sami pripremati hra-nu za štenad, onda

moramo znati da lo-šije meso, primjerice grkljani i pluća, nisu najbolji izvor protei-

na (bjelančevina)


KINOLOGIJA

Nedžad Garić

U suradnji sa Županijskom kinološkom udrugom „Po-savac“ iz Orašja, LD „Fazan“ iz Odžaka organiziralo je 21. ožujka 2010. dvije dobro posjećene kinološke

priredbe: ocjenu eksterijera lovačkih i službenih pasa i ispit prirođenih osobina (IPO) na fazane za ptičare. Ocjena ek-sterijera upriličena je u krugu hotela „Nova lađa“ u Novom Gradu, a IPO u lovištu Mera. Sudio je Tomislav Čanić iz Bo-sanske Gradiške.

Na ocjenu eksterijera bilo je privedeno 29 pasa (5 en-gleskih setera, 6 epanjol bretona, 6 engleskih špringer špa-nijela, 6 njemačkih kratkodlakih ptičara, 2 minsterlendera, 1 njemački oštrodlaki ptičar i 3 labradora retrivera).

Na ispit prirođenih osobina u radu kontinentalnih ptičara u polju, bez odstrela, bilo je privedeno 26 pasa, od kojih su 23 položila taj ispit. Bila je to, uz ispit, i odlična prigoda za edukaci-ju lovcima u pogledu toga što sve trebaju učiniti da bi njihovi

Odlična prilika za naučiti i vidjetiLD „Fazan“, Odžak: SMOTRA PASA

psi bili uspješni na ovakvim ispitima. Izabrana su i dva najuspješnija

psa smotre. Njemački kratkodlaki ptičar-mužjak, vlasnika Elvira Velića iz Sarajeva, osvojio je pehar kao naj-ljepši pas u eksterijeru, a njemački kratkodlaki ptičar-ženka, vlasnika Berislava Šošića, osvojio je pehar za najboljeg u IPO-u.

Smotra je bila vrlo uspješno or-ganizirana, što ne znači da nije bilo primjedbi. Jednu je, na teren na ko-

psu kao hrana i s njima ne smijemo pretjerivati u hranidbi jer uzrokuju tvrdu stolicu i zatvor.

Ovako pripravljenoj hrani dobro je dodati i mliječni obrok, ribu, jaja i vitaminsko mineralne dodatke. Jaja sa-drže najkvalitetnije bjelančevine (proteine). Proteini iz jaja sadrže 67 posto esencijalnih aminokiselina. Kod štenadi, koja boravi u slabo osunčanom prostoru, vrlo je česta po-java rahitisa, zbog čega dolazi do krivljenja nogu, osobito prednjih, što je posljedica nedostatka vitamina D. U psa se ovaj vitamina stvara u koži iz provitamina D, ito prili-kom izlaganja sunčevoj svijetlosti. Ovaj se vitamin može povremeno dodati dnevnom obroku u obliku tzv. A + D kapi ili kapsula.

DOHRANJIVANJE GOTOVOM HRANOM ZA PSENa tržištu mnogobrojni proizvođači proizvode i nude

velik izbor gotove hrane za štenad i odrasle pse. Ako se od-lučimo dohranjivati gotovom dehidriranom hranom, onda trebamo nabaviti hranu koja je namijenjena štenadi.

Pri izboru hrane treba pogledati kakav je sastav prote-ina (bjelančevina). Bjelančevine su građene od aminoki-selina i najskuplji su sastojak hrane za pse. Psi trebaju 22 različite aminokiseline, od kojih 10 ne mogu sintetizirati

u svom organizmu i one se zovu esencijalnim. Bjelančevine su nužne za razvoj krvnih stanica, hormona, imuniteta (obrambenog sustava) i za velik broj bitnih funkcija u orga-nizmu. Ne preporuča se hrana koja u sebi sadrži soju, jer ona opterećuje probavni trak šteneta i sadrži nekva-litetne bjelančevine.

Masti su vrlo bitan sastojak hra-ne jer su bitan izvor energije. One sadrže i vitamine A, D, E i K, koji nisu topivi u vodi nego samo u mastima. Uz ove vitamine postoje i vitamin C i vitamini B- kompleksa, koji su topivi u vodi. Gotove hrane za štenad obič-no sadrže sve potrebne vitamine u potrebnim (optimalnim) količinama i dobrim međusobnim omjerima.

NE PRETJERIVATI S KALCIJEM Mnogi uzgajači pri hranidbi šte-

nadi često griješe u tome što vole

jem se izvodio IPO, stavio sudac, a velika kritika ide gotovo svim vodiči-ma pasa, koji nisu bili na visini zadat-ka. Njima, jednostavno, fali znanja, bez obzira na to što oni mislili o sebi i koliko im je dugačak lovački staž.

Za početak rujna planiran je IPO na prepelicu. Na njemu se očekuje više pasa i lovaca, jer je IPO, uz ocje-nu eksterijera, zakonska obveza sva-koga lovca. Naravno, očekuje se i više gledatelja, osobito srednjoškolaca.

dodavati hrani veće količine kalcija. Kalcij je, uz fosfor, mineral vrlo bitan kao građevni element kostiju, te za neke druge značajne funkcije or-ganizma. Količina kalcija u organiz-mu šteneta mora biti u pravilnom omjeru s fosforom. Omjer kalcija i fosfora treba biti l,3 : l. Ako taj omjer poremetimo suviškom kalcija, dobit će se isti učinak, kao kad se daje pre-malo kalcija u hrani. Kako je kalcij je-dan od najjeftinijih sastojaka hrane, možemo biti sigurni da ga u svakoj gotovoj hrani ima dovoljno pa ga ne treba dodavati.

Rast i razvoj sve štenadi ne za-vršava istodobno. To ovisi o veličini pasmine psa. Štenad patuljastih pasmina završava rast s otprilike 9 mjeseci, malih pasmina s 9 do l1, srednjih l2 do 18, a velikih l8 do 21 mjeseca. Po završetku rasta i razvoja štenad treba hraniti kao odrasle pse.

Ocjena eksterijera

Ispit prirođenih osobina


KINOLOGIJA

Hrvatsko kinološko društvo „Mostar“, u planu manifesta-cija za 2010. imalo je, kao i

svake godine, održavanje lokalnog i državnog ispita pasa glasnoga gona na divlju svinju u gateru. Međutim, nakon tragičnog događaja krajem studenoga prošle godine kad je u lovu stradao jedan od osnivača društva i njegov dugogodišnji taj-nik Smiljan-Cilja Barišić, došlo je do većih promjena. Skupština Društva, održana sredinom veljače, odlučila je da se dotadašnji naziv društva HKD „Mostar“ promijeni u Kinološ-ko društvo „Smiljan Barišić“ Mostar. Donesena je, također, odluka da se državni ispit pasa glasnoga gona na DS u gateru, kojim se svake godi-ne otvara sezona radnih kinoloških manifestacija u Hercegovini, nazove Memorijal „Smiljan Barišić“.

Sukladno tomu, 21. ožujka 2010. u gateru na Buni održan je državni ispit s dodjelom kandidature za pr-

Novo ime i Društvu i državnom ispitu na Buni

Tino Pehar

CACT MOSTAR 2010 I MEMORIJAL „SMILJAN BARIŠIĆ“

vaka BiH u radu (CACT BiH i R. CACT BiH). U suradnji s LD „Jarebica“ iz Mostara, organizaciji ispita pristupi-lo se vrlo ozbiljno, što je u konačnici rezultiralo time da su se u odlično urađenom katalogu našla imena čak 30 pasa, pristiglih iz gotovo svih dijelova BiH.

Čast da sude na prvome me-morijalu imali su Stjepan fra Petar Krasić, predsjednik Kinološke asoci-jacije-Unije u BiH i predsjednik Kino-loškog saveza Herceg-Bosne i Tino Pehar, međunarodni sudac Hrvat-skoga kinološkog saveza. Delegat KA-U u BiH i KSH-B bio je Stipe Bulić.

Nakon prigodnoga govora fra Petra Krasića te upoznavanja natje-catelja s kriterijima i pravilima su-đenja, pristupilo se prvoj disciplini – probi na pucanj – koju su svi psi položili, s tim da je jedan bio i odlo-živ što mu je u startu dalo prednost od 10 bodova nad ostalim psima. Nakon toga natjecatelji su, po pret-

hodno utvrđenom redoslijedu, sa svojim psima ulazili u ga-ter. Svaki od pasa imao je zadanih 6 minuta za pronalazak svinje i još dodatnih 10 minuta za rad s divljači, koliko je potrebno da bi se ispit položio.

Uvjeti za rad bili su izvrsni: poprilično veliki gater (povr-šina mu je oko 20 duluma) i neprolistalo raslinje u njemu, dosta pokretljivi vepar i odlični vremenski uvjeti (promje-njivo oblačno vrijeme, s dosta vlage u zraku). Sve to omo-gućilo je da od 29 pasa koji su pristupili natjecanju, njih 12 uspješno završi ispit. Organizatori su, uz dogovor sa suci-ma, na ulazu u gater postavili ploču na kojoj su se, nakon nastupa svakoga psa, upisivale ocjene iz svake discipline kao i ukupan zbroj osvojenih bodova, tako da neizvjesnosti među natjecateljima i brojnim posjetiteljima nije bilo jer se u svakom trenutku znalo koji je pas trenutačno u vodstvu.

PROGLAŠENJE POBJEDNIKA I DODJELA NAGRADANakon završetka ispitivanja pasa pristupilo se proglaše-

nju najboljih. LD „Jarebica“ iz Mostara osiguralo je 3 prigod-na pehara za 3 prvoplasirana psa, te jedan veliki za pobjed-nika Memorijala, a sudac Tino Pehar, u spomen na svoga prijatelja Smiljana, koji je, s bratom Draganom, bio jedan od najboljih i najuspješnijih uzgajača posavskoga goniča u Hercegovini a i šire, donirao je pehar za najuspješnijega psa te pasmine.

Najveći broj bodova (211, I anr) osvojila je ženka srp-skoga goniča Hajda, vl. Marinka Tadića iz Banja Luke, koja je, osim kandidature za prvaka BiH u radu (CACT BiH), pro-glašena i pobjednicom Memorijala i kojoj je, osim pehara za prvo mjesto, predsjednik LD „Jarebica“ Željko Džidić u trajno vlasništvo predao i veliki memorijalni pehar, a njezi-no će ime ostati ugravirano u prijelaznom peharu, koji će ostati u posjedu Društva.

Drugoplasirani, s osvojenim 201 bodom i I bnr, R. CACT BiH, bio je trobojni gonič Bobi, vl. Josipa Vukoje iz Mostara, a treće je mjesto osvojio crnogorski planinski gonič vlasni-ka Zdenka Križanovića iz Mostara.

Pehar za najuspješnijega posavkog goniča uručio je su-dac Tino Pehar, ito vlasniku psa Džimija, Ali Đuliću iz Mostara.

Organizator ovim putem zahvaljuje svim natjecateljima na fer i korektnom nastupu, a posebna zahvala ide gostima iz Banja Luke, koji su sa svojih 12 prijavljenih pasa uveličali ovu manifestaciju.

Kinološki savez Herceg-Bosne, na svojoj Skupštini odr-žanoj krajem ožujka, potvrdio je da će se Memorijal „Smiljan Barišić“ održavati svake godine u istom terminu.

U povodu desete obljetnice osnivanja društva u Mo-staru, Savez je odlučio zaslužnima dodijeliti svoja najveća odličja. Zlatnu povelju za razvoj i unaprjeđenje kinologije dobili su Željko Džidić, Marinko Mihić i Dragan Barišić iz Mostara, te Tino Pehar, sudac HKS-a, a Zlatna povelja za ži-votno djelo posmrtno je pripala Smiljanu Barišiću.

Pobjednica Memorijala je Hajda, ženka srpskog goniča, vlasništvo Marinka Tadića iz Banjaluke

Glavni akteri manifestacije


KINOLOGIJA

Na redovitoj Skupštini, kojoj su nazočili fra Petar Krasić, predsjedavajući Predsjedništva Kinološke asocijacije – unije u BiH i Mirko Čolak, tajnik Kinološkog saveza

Herceg-Bosne, tridesetak ljubitelja i uzgajivača lovačkih i dru-gih vrsta pasa opsežno je razgovaralo o radu, problematici i planovima svoje udruge.

Nakon što je pozdravio goste i zastupnike, predsjednik KU „Posušje“ Anto-Tonćo Jukić predložio je a zastupnici su prihvatili dnevni red, čija je prva točka bila izvješće o prote-klom radi i izvješće o članstvu.

Nakon što su se, u daljnjem radu, upoznali s financijskim izvješćem, zastupnici to izvješće, zbog nepotpunosti, nisu prihvatili. Odredili su povjerenstvo koje će naknadno izvršiti uvid u sadržaj toga izvješća i dati svoj sud o tome.

U planu rada za 2010. godinu, o kojem se dugo rasprav-ljalo, u ovoj prigodi valja izdvojiti državnu izložbu CAC Posuš-je 2010., s memorijalnom specijalkom EX – JU i autohtonih goniča „Robert Oreč – Bobo“, koja će se upriličiti 4. rujna 2010. na terenu Sportskog centra „Šego“ u Posušju. Suci za ovu ma-nifestaciju odredit će se na idućim sastancima, kad će se i opširnije govoriti o ovoj izložbi.

KU „Posušje“, Posušje: GODIŠNJA SKUPŠTINA

Nadugo i naširoko o problemima i planovimaMladen Bešlić

„Anale Škarine“ ušle su u drugi decenij. Nažalost, na ružan način. Taj prirodno lijepi prostor-otok gorio je dan prije, što je rezultiralo lošim rezultatima pasa i pomutnjom organizatori-ma, koji su se ipak potrudili ovu manifestaciju privesti kraju. Vatra na otoku nije se mogla pojaviti sama od sebe, i to ne-koliko sati uoči programa. Neke sumnje i podudarnosti vode do nekih zaključaka, a ima i svjedoka o kronologiji događa-nja. Neki mještani iz obližnjih sela, navodno, znaju vinovnike te su oni prijavljeni. Predsjednik Kinološkog društva „Vran“ Jozo Miličević, kao i svi sudionici, oštro osuđuje paljenje tra-ve na otoku, najvjerojatnije s jasnom nakanom.

Suci Stipe Bulić iz Čitluka i Vinko Biletić iz Viteza ocijenili su šest pasa, od toga pet odličnom ocjenom: posavske go-niče Šime Krajinovića, Ivana Baketarića i Joze Vukoje, srp-ske goniče Ivana-Ike Kreše i Ivana Šarčevića, a vrlo dobrom ocjenom posavskoga goniča Ivana Baketarića. Ni jedan pas nije uspio dobiti prolaznu ocjenu na utakmici na zeca, valjda zbog gareži.

Ove je godine, za razliku od prošlih, pogotovo lani, bilo poprilično manje sudionika. „Zbog financijske situacije opće-

Stanko Ćurčić

Vatra na otoku uoči manifestacije

13. ANALE ŠKARINE

nito, priveden je manji broj pasa. Ipak su troškovi za to u ovim teškim vre-menima prilično visoki“, predsjednik Jozo u tome traži uzrok malog po-sjeta, te nastavlja: „Mi ćemo se i dalje zalagati da ‘Škarine’ traju.“

Ni ovaj put nisu izostale pohva-le gostiju i sudaca „da nigdje nema ovako dobre i prikladne lokacije za ovakvu kinološku manifestaciju“. Domaćini su, ipak, zabrinuti i pitaju se kako zaštititi ovaj otok. Nije ovo, naime, prvi slučaj paljenja, a bilo je

na njemu i odstrela zečeva i drugih negativnosti. Ne fali im ni ideja kako što bolje iskoristili blagodati koje ovaj otok pruža. No, uz ovakav odnos pojedinaca kakav su sada pokazali, neće to biti lako. Nadati je se, ipak, osvješćivanju svih nas, pa makar i uz represiju koju bi odgovarajuće služ-be konačno trebale poduzimati. Jer doista je teško dati suvisao odgovor na pitanje, komu i zašto smeta nešto u čemu svi uživaju, a što ujedno pro-movira i samu Ramu.

Objašnjavajući stanje u kojem se trenutačno nalazi bh. kinologija i Kinološki savez Herceg-Bosne, pri-sutnima se, na kraju, obratio fra Petar Krasić: „Kinološki savez Herceg-Bosne na čvrstim je nogama, radimo i dje-

lujemo kao i do sada, moglo bi se reći čak i čvršće. Neke stvari koje su se događale između tri bivša kinološ-ka saveza u BiH su iza nas. Mislim da uskoro sve sjeda na svoje mjesto i da kinologija ide uzlaznom putanjom, k cilju koji smo davno zacrtali: uzgoju vrsnih rasnih pasa, njihovoj zaštiti i prezentiranju domaćoj i svjetskoj

publici, naravno s ciljem postizanja što boljih rezultata.“

Uslijedila su i brojna pitanja lova-ca, uzgajivača i ljubitelja pasa, na koja je fra Petar, sebi svojstvenim stilom, strpljivo i iscrpno odgovarao.

Osim o posuškoj udruzi, bilo je govora i o kinologiji općenito

Škarine će, kažu, trajati i dalje, bez obzira na sve


KINOLOGIJA

Ivica Drmić

U gateru Zaselje, u organizaciji KD „Vitez“, 25. travnja 2010. održan je ispit prirođenih

osobina. Bilo je prijavljeno osam lo-vačkih pasa, od čega četiri posavska goniča, dva srpska goniča, te po je-dan brakjazavčar i bosanski oštrod-laki gonič – barak. Značajno je na-pomenuti da su na ispitu sudjelovali psi iz Viteza, Žepča, Ključa i Donjeg Vakufa. Ispit je proveden po preteži-to oblačnom, vlažnom vremenu, što je pogodovalo radu pasa.

Najviše osvojenih točaka, 184 točke i I. nagradni razred osvojio je posavski gonič Bin, vlasništvo Marin-ka Rajića-Miškovića iz Viteza. Drugo mjesto, sa 180 točaka (također I. na-gradni razred), osvojio je srpski gonič Bobi, vlasništvo Marinka Trogrlića iz Žepča. Treće mjesto, sa 178 točaka (također I. nagradni razred), osvojio je posavski gonič Laci, vlasništvo Ma-rinka Trogrlića iz Žepča.

Voditelj manifestacije bio je Mirko Šarić iz Viteza, kinološki su-dac, a sudili su Julijan Glavočević iz Busovače, kinološki sudac i Vinko Biletić iz Viteza, kinološki sudac, a stažirao je Dominko Mlakić.

Ispit prirođenih osobina prote-

Sve odlično osim – vodiča pasaKD „Vitez“, Vitez: ISPIT PRIROĐENIH OSOBINA

kao je bez problema, bez žalbi, u izuzetnom ozračju, te uz poštova-nje etičkih normi.

Psi koji su sudjelovali na ispitu prirođenih osobina ostavili su jako

povoljan i upečatljiv dojam i pokazali izuzetnu kvalitetu u radu na divlju svinju. Nažalost, to se ne odnosi na vodiče pasa, koji nisu bili na razini svojih četveronožnih ljubima-ca. Stoga nam ubuduće valja više poraditi na podizanju kinološke kulture lovaca (i vlasnika i vodiča pasa).

Sudionici viteške kinološke priredbe

CAC VITEZ, 5. 6. 2010.

Suci:Stjepan fra Petar Krasić, BiH I, II (tornjaci), VII, VIIITatjana Bilbija II (ostale pasmine)Refet Hadžić, BiH III, IV, V, IX, XJulijan Glavočević VIOrganizator zadržava pravo izmjene sudaca

Uvjeti izlaganja:1. Izlagati se mogu čistokrvni psi koji posjeduju rodovnik priznat od FCI-a, psi

s rodovnikom Asocijacije, kao i psi s rodovnikom Unije Kinoloških saveza izdanim do 1. 10. 2007., a da na dan izložbe nisu mlađi od 3 mjeseca

2. Isključuju se psi koji nisu cijepljeni protiv bjesnoće, koji su kastrirani, sterilira-ni, bolesni, te ženke u tjeranju i visokoskotne ženke

3. Prijavnice bez potvrde o plaćenoj upisnini neće biti uvrštene u katalog

UPISNINE Do 20. 5. 2010.

Do 31. 5. 2010.

Na dan izložbe 5. 6. 2010.

Prvi pas s katalogom 25 KM 30 KM -Drugi pas bez kataloga 20 KM 25 KM -Štenad, najmlađi, veteran 15 KM 20 KM -Par, uzgojna skupina - - 10 KMMladi vodič - - 10 KMOcjena izvan konkurencije - - 30 KMAutohtone pasmine (tornjak, barak) 20 KM 25 KM -

Žiroračun za izlagače: 1610700007700030 kod Reiffeisen bankePrijave s fotokopijom rodovnika i potvrdom o uplati slati najkasnije do 31. 5.

2010. na adresu: KINOLOŠKO DRUŠTVO „VITEZ“, Lovački dom, Krčevine b.b., 72 250 Vitez ili na mob. ++ 387 (0)63 811 919, mob. ++ 387 (0)61 795 520, ili faksom na broj ++ 387 (0)30 710 131

CAC VITEZ, 5. 6. 2010.

* Za razred radnih pasa obvezno je priložiti certifikat o položenom radnom ispitu. Bez priložene kopije certifikata pas neće biti upisan u razred radnih pasa, nego će ga organizator prebaciti u razred otvorenih

** Za razred prvaka obvezno priložiti potvrdu o nacionalnom ili internacionalnom prvaku

Svojim potpisom prihvaćam sve propise koje je odredio organizator i odgovornost za svaku štetu koju počini pas Mjesto i datum: Potpis:

BROJ RODOVNIKA No:

BROJ RODOVNIKA No:

Štenad 3 – 9 mj.

Najmlađi 6 - 9 mj.

Mlađi 9 – 18 mj.

Otvoreni od 15 mj. Radni* Šampioni** Veterani

od 7 g.

PASMINA

BOJA

DLAKA

VELIČINA

IME PSA

BROJ RODOVNIKA No:

SPOL

OTAC

MAJKA

UZGAJAČ

VLASNIK

ULICA

POŠTANSKI BROJ

ZEMLJA

TELEFON

DUGA KRATKA OŠTRA

MUŽJAK ŽENKA

DATUM OŠTENJENJA:

VELIKI SREDNJI MALI TOY

GRAD

FAX


ZAŠTIĆENE VRSTE

Početkom ožujka ove godine, u Prisoju na Buškom je-zeru, uz brojne vrste ptica koje stalno ili povremeno borave na ovom jezeru, primijećena je i ptica koja se

od ostalih vrsta isticala svojom veličinom i neobičnim izgle-dom.

Pokazalo se da je riječ o vrsti nesita ili pelikana (porodica Pelecanidae, rod Pelecanus), koji nije čest posjetitelj Buškog jezera, zapravo je ovo njegovo prvo potvrđeno pojavljivanje u novije vrijeme, što se moglo primijetiti i po velikom zani-manju ovdašnjih ljubitelja prirode i ribolovaca, koji su ga na-stojali fotografirati i saznati nešto više o ovoj ptici.

Neke od značajki porodice nesita ili pelikana (Pelecani-dae) su sljedeće: veći su od labudova; kljun im je žut, dug, s velikom kožnom mješinom; hrane se ribama koje love obru-šavajući se ili u osobitom zajedničkom lovu uz obale obraslih plitkih stajaćih voda (love kao hajkači, plivajući u redovima i pritom lupaju krilima, tjerajući plijen u plićake i na obalu); u plićaku grabe plijen kljunom kao kutlačom; s pomoću mišića mogu skratiti donji dio kljuna, tako da tvori veliku kožnu mje-šinu; gornji dio kljuna je plosnat i tvori poklopac; u letu se po-znaju po velikim krilima; vrat im je u letu svinut, tako da glava leži na ramenima. Dijelovi kože na licu nesita su goli, noge su kratke i masivne. Sva su četiri prsta povezana kožicama. Držanje tijela im je vodoravno pri stajanju i hodu. Plove „plit-kim gazom“. Mladunci su izlegu goli, bez perja. Parovi žive u jednoženstvu i obično su zajedno jednu sezonu. Gnijezde se u kolonijama. Postoji jedan rod (Pelecanus) sa sedam vrsta, od kojih su dvije u Europi, i obje su vrlo ugrožene isušivanjem staništa, uznemirivanjem, proganjanjem i krivolovom.

Vrste nesita koji žive u Europi su: ružičasti nesit ili gem (Pe-lecanus onocrotalus L.) i kudravi nesit ili panac (Pelecanus cris-pus Bruch). Obje su vrste vrlo slične i razlikuju se u nekoliko detalja koji se najbolje uočavaju iz blizine ili promatranjem leta. Prema fotografijama i opisu nesita, koji se na Buškom jezeru zadržao desetak dana, najvjerojatnije je riječ o kudra-vom nesitu, koji se još naziva i dalmatinski pelikan (engl. Dal-matian Pelican), jer je prvi znanstveni opis ove vrste, prema jednom primjerku ulovljenom na Neretvi, uradio istraživač Bruch 1832. godine, kad je ova ptica nastanjivala i gnijezdila se na močvarnim staništima u Dalmaciji.

„RANJIVO“ STANJEPrema Zakonu o lovstvu FBiH, kudravi ili dalmatinski nesit

zaštićen je stalnom zabranom lova. Dalmatinski nesit nešto je veći od ružičastog, dugačak je 160-180 cm (kljun 37-45 cm), a raspon krila je 310-345 cm. Rasprostranjen je u jugoi-stočnoj Europi, na zapadnoj i sjevernoj obali Crnog mora i u središnjoj Aziji, a kao skitnica doleti na zapad i do Španjolske.

Prema fotografijama i opisu nesita, koji se na Buš-kom jezeru zadržao desetak dana, najvjerojatnije je riječ o kudravom nesitu, koji se još naziva i dal-matinski pelikan

Mr. Ivica Sučić

Povratak dalmatinskoga pelikana?

Populacija nesita koja se gnijezdi u Europi zimuje u zemljama istočnog Sredozemlja, a populacije s Crnog mora prezimljuju u Aziji sve do obala Kine. Najveća gnijezdeća populacija je na Prespanskom jezeru (između Albanije i Grčke). Prilikom migracija dalmatinskog nesita značajnu ulogu imaju velika jezera kao odmorišta. Životni prostor ove ptice su šašem obrasle obale ribom bogatih mora, jezera i riječnih ušća. Hrani se pretež-no ribom, koja može biti i do 50 cm dužine. Gnijezdo gradi na rubu vode ili gradi plivajuća gnijezda, jednom godišnje, a najčešće snese 2-3 bijela jaja, na kojima oba roditelja leže 30-32 dana. Perje mu je bijelosivo, a na glavi ima duže kovrčavo perje, zbog čega je i dobio ime kudravi nesit.. Glasa se siktanjem i klepetanjem. Od ružičastog se nesita razlikuje po ta-mnim nogama i po jednobojnoj do-njoj strani krila (osim tamnih vrhova velikih letnih pera).

Prema kriterijima Svjetske udru-ge za zaštitu prirode (IUCN – Inter-national Union for Conservation of Nature), sadašnje stanje ukupne po-pulacije dalmatinskog nesita, unatoč laganom rastu pojedinih populacija (Grčka), ocijenjeno je kao „ranjivo“ (engl. Vulnerable), zbog nastavka ne-gativnog trenda ukupne populacije i naglog opadanja brojnog stanja tijekom prošlog stoljeća. Prema Cr-venoj listi IUCN-a, europske države u kojima je ranije postojala gnijezdeća populacija, ali je u međuvremenu izumrla, su Bosna i Hercegovina, Hr-vatska, Njemačka, Mađarska i Make-donija, pa se u ovim i većini ostalih europskih zemalja pojavljuje samo kao skitnica. Brojno stanje gnijez-dećih parova u Europi krajem 20. stoljeća procijenjeno je na 800 do 1.200 parova (Crivelli 1994.), a uku-pna svjetska populacija na 10.000 do 20 000 jedinki (BirdLfe Interna-tional, 2009.). S ciljem bolje zaštite

gnijezdeće populacije dalmatinskog nesita, tijekom 1996. predstavljen je Akcijski plan za dalmatinskog nesita (Pelecanus crispus) u Europi, kojim se utvrđuju mjere i akcije koje treba provesti kako bi se povećala popu-lacija ove vrste i zaštitilo staništa na kojima se gnijezdi. Akcijski je plan urađen za europske zemlje u kojima se ova ptica gnijezdi i može se reći da je ostvario dobre rezultate, jer se populacija dalmatinskog pelikana povećala na nekim staništima koja su bila obuhvaćena ovim planom. U odnosu na Buško jezero, najbliža postojeća gnijezdeća populacija dal-matinskog pelikana nalazi se na Ska-darskom jezeru (između Crne Gore i Albanije).

Dalmatinski nesit se već dugo ne gnijezdi u svojoj postojbini, a po-sljednja kolonija nesita, zabilježena u Dalmaciji početkom 20. stoljeća, bila je u dolini Neretve. U Bečkom prirodoslovnom muzeju čuvaju se jaja koja su danas jedini dokaz da se u dolini Neretve gnijezdio kudravi nesit ili dalmatinski pelikan.

Postoji mogućnost da je u to vrije-me dalmatinski nesit bio prisutan i na području Buškog jezera (koje je nasta-lo tek 70-ih godina prošlog stoljeća, pretvaranjem tadašnjega Buškog bla-ta u umjetnu hidroakumulaciju), jer su tada ovdje postojali slični prirodni uvjeti kao u dolini Neretve (povreme-no plavljenje, velike površine obrasle šašem), odnosno uvjeti kakvi sada vladaju na jezerima koja dalmatinski pelikan koristi za gniježđenje.

U Hrvatskoj je 2001. godine za-počeo projekt Povratak dalmatin-skog pelikana, i to je prvi prirodoza-štitni projekt takve vrste u Hrvatskoj. Nadamo se da posjet ove neobične i zanimljive ptice Buškom jezeru neće biti posljednji, a najbolja vijest za ljubitelje prirode bila bi da se dal-matinski nesit trajno vratio u svoju postojbinu, Dalmaciju.


PČELARSTVO

Dobroslav Vrdoljak

S obzirom na to da već duže vri-jeme u ovome listu nije bilo napisa o pčelarstvu, uredništvo

je odlučilo u ovome broju objaviti nešto o toj temi. A kako smo u raz-doblju intenzivnog razvoja pčelinjih zajednica, kad mnogi problemi tište pčelare, posebice one mlađe, odlu-čio sam pisati o pčelarskim obveza-ma tijekom proljeća.

TRAVANJ MOŽE „POJESTI“ PČELETravanj je mjesec burnog razvo-

ja pčelinje zajednice. To je udarni proljetni mjesec za razvoj pčelinjeg društva, tada pčele izlaze iz stanja oporavka i ulaze u stanje intenziv-nog razvoja i jačanja. U ovom raz-

PROLJEĆE U PČELINJAKU

O radovima obavljenim u travnju, svibnju i lipnju ovisi ishod pčelarske godinePoslije ovog razdoblja mnogi pčelari počinju razmišljati o idućoj pčelarskoj godini koja, ne zaboravimo, počinje prvi kolovoza, pa sve ono što tada činimo značajno će se odraziti i na stanje u pčelinjaku iduće godine

doblju dolazi do smjene generacija. Zimska pčela ugiba, a nova, proljetna se rađa. Ovaj je postupak osjetljiv i razvija se postupno. U ovo vrijeme zna nastupiti kraće ili dulje zahlađenje, što negativno utječe na razvoj pčelinje zajed-nice. Zna se dogoditi da pčelinja društva jako oslabe, pa i uginu, najčešće zato što u jesen nije u zajednici bilo do-voljno mlade i zdrave zimske pčele, pa te stare i nemoć-ne pčele koje su nekako prezimile nisu u stanju othraniti dovoljan broj mladih, ljetnih pčela. Stoga u starih pčelara postoji izreka „travanj mi pojeo pčele“. Ako su u veljači ili ožujku neka društva pokazivala izvjesnu živost, ne znači da će ona doživjeti uspješan proljetni razvoj. Smjena ge-neracija uspješno je završena kad u košnicama više nema starih, zimskih pčela, a u njima sve vri od mladih pčela. U ovo vrijeme cvjetaju skoro sve voćke, pa pčele donose mnogo peludi, a ponešto i nektara. Pelud nekada može biti uzrokom blokade matice, pa ona nema gdje polagati jaja. O tome pčelari moraju voditi računa.

Travanj je temperaturno vrlo labilan mjesec, tijekom njega znaju se smjenjivati sunce i kiša, a zna biti i snijega. I o tome se mora voditi računa. Početkom travnja treba izvršiti drugi proljetni pregled, ali po lijepom vremenu, s tempe-raturom iznad 18 °C, jer je to jamstvo da nećemo rashladiti i ugroziti mlado pčelinje leglo. Tada je najveća potrošnja meda, a unos je nedovoljan, pa treba vidjeti treba li po-moći u tom pogledu. Ako društvo nema dovoljno meda, treba ga dodati iz pričuve. Mogu se dodati i pogače, ako su noćne temperature ispod 10 °C. Kad temperatura poraste može se pomoći i šećernim sirupom. Ispočetka gušćim, a onda u omjeru 1 : 1. Sirup treba dodavati u manjim količi-nama zbog stimulacije matice, sve dok vaga ne počne po-kazivati rast. S dolaskom ljepših dana, pčele će unositi više nektara a manje peludi. Ako do tada podnice nisu očišćene ili zamijenjene, to treba učiniti.

Treba obratiti posebnu pozornost na to da matica ima dovoljno prostora za polaganje jaja, a ako nema, dodati izvučen okvir do legla, poprskan razblaženim sirupom ili vodom. Nekim društvima s jačim razvojem treba dodati okvir sa satnom osnovom, jer pčele već imaju nagon za voštenjem, a to ćemo primijetiti ako pčele prave voštane zaperke. Treba dodavati okvire sa satnim osnovama, kako bi se iskoristio prirodni nagon mlade pčele za voštenjem, a to je i jedan od načina smanjenja tzv. rojidbenog nagona.

Kad gornji nastavak (kod LR košnica) bude pun pčela, a

Zna se dogoditi da pčelinja društva jako oslabe, pa i uginu,

najčešće zato što u je-sen nije bilo dovoljno mlade i zdrave zim-ske pčele, pa te stare i nemoćne pčele koje su nekako prezimile nisu

u stanju othraniti dovoljan broj mladih,

ljetnih pčela


PČELARSTVO

legla 7-8 okvira, treba zamijeniti pozicije nastavaka: gornji nastavak, koji je pun pčela i legla, sada ide na podnicu, a onaj s podnice postaje gornjim nastavkom. Ako je društvo bilo uzimljeno u jednom nastavku, vrijeme je da se doda još jedan s izgrađenim saćem i dva okvira sa satnom osnovom.

Već sada treba voditi računa o rojidbenom nagonu, koji je kod naše pčele (Apis mellifica carnica) dosta prirod-no naglašen. Po nekim stručnjacima, to joj je jedina mana. No, ona nema mana, ona je odlična pčela i treba je čuvati od pokusa koje čine poneki nazovi stručnjaci, pa dobiva-ju mutante koji ničemu ne vrijede. Ako se želi spriječiti ili umanjiti rojidbeni nagon, sada je vrijeme da se na tome počne intenzivnije raditi.

ROJIDBENI NAGONU svibnju smo. To je vrijeme kad je pčelar veoma opte-

rećen, maksimalno je angažiran na svome pčelinjaku i ima posla preko glave. Od kvalitetnog i pravodobnog odrađi-vanja tih poslova ovisi ishod pčelarske godine. Početkom svibnja trebalo bi u svim jačim zajednicama zamijeniti nastavke, očistiti ili zamijeniti podnice, izbaciti staro i ne-pravilno izgrađeno saće, izvršiti tretiranje odgovarajućim lijekovima protiv konstatiranih pčelinjih bolesti i izvršiti sti-mulacijsko prihranjivanje.

Zapažamo da se početkom svibnja u jačim zajednica-ma pojavljuju prvi matičnjaci iako je zamjenom nastavaka ovo odgođeno, ali samo za neko vrijeme. Sve je više legla u košnici i sve je više mlade pčele u košnici koja je sve ne-zaposlenija. Sve je veća gužva u košnici, a kisika je sve ma-nje. Kad bude više zatvorenog od otvorenog legla, mlada pčela ostaje bez posla, pa najčešće dolazi do rojidbenog nagona, posebice ako pčelar ne poduzima ništa.

Rojidbeni nagon uvjetovan je genetskim naslijeđem, pčela ga dakle nosi u svojim genima. Rojenjem se društvo održava i proširuje (dokaz su pčelinje populacije diljem svijeta), a i ne zna se točan datum postanka te vrste. Osim genetskoga naslijeđa, na rojidbeni nagon utječe i skučen prostor, koji je trebalo proširivati dodavanjem novih nasta-vaka. Slaba ventilacija također je jedan od razloga pojave rojidbenog nagona. Treba proširiti otvore za izlazak i ula-

zak pčela, po potrebi otvoriti i po-moćne otvore. Ako je bilo starog i nepravilno izgrađenog saća, treba-lo ga je izvaditi, jer je i to jedan od razloga pojave rojidbenog nagona. I na kraju, uzrok rojidbenog nago-na je i stara matica. Matica može biti i zakržljela, što je opet problem više. Stoga se o matici mora voditi posebna briga. Mora se pratiti nje-zina sposobnost i starost, pa je na vrijeme mijenjati novom, mladom i ispravnom maticom. U svibnju se dodaju okviri građevnjaci iz više razloga. Jedan je razlog što se tim postupkom smanjuje populacija varoe destruktor, drugi je što se dobije nešto finog voska, a treći je što se zaposli mlada pčela i smanji rojidbeni nagon cijele zajednice. Ako pčelar nije poduzimao ništa, imat će velikog posla oko skidanja rojeva s okolnog drveća i gledat će kako mu rojevi pčela bježe tko zna kamo. Društva koja se izroje ne donose pčelaru prinos u medu. Sve rečeno odnosi se i na pčelinja-ke koji su se selili na neku od boljih paša (na bagrem, amorfu, kadulju itd.), samo što je selidbenim pčela-rima rojidbeni nagon veća briga jer dolazi ranije i jačeg je intenziteta.

IZMJENA MATICARojidbeni nagon nastavlja se i u

lipnju, kad uglavnom zahvaća druš-tva s dva i tri nastavka, a društva s jednim nastavkom ili ona u krošnja-ma izrojila su se u svibnju. Mnogi pčelari rojidbeni nagon iskoriste za stvaranje novih pčelinjih zajedni-

ca vještačkim razrojavanjem, stva-ranjem nukleusa itd. Selidbeni se pčelari pripremaju za prva vrcanja meda, ako je godina bila uspješna. U pčelinjacima stacioniranim diljem kontinentalnog dijela naše zemlje počinje glavna paša (malina, kupi-na, lipa, različiti korovi itd.). Koncem svibnja i u lipnju vrše se izmjene starih i zakržljalih matica. Dodaju se nove, sparene i selekcionirane matice, ali od poznatih i provjere-nih proizvođača. Stariji i sposobniji pčelari proizvedu u ovo vrijeme do-voljan broj matica za svoje potrebe, uglavnom iz rojevnih matičnjaka, koji znaju dati dobre matice.

Pčelar treba biti obazriv pri uzi-manju meda iz košnice. Pčelama treba ostaviti njihov dio, a to je onoliko koliko je dovoljno da ma-tica nastavi s polaganjem jaja, kako bi zajednica ušla u zimu s dovolj-nom količinom mlade zimske pče-le i dovoljnom količinom meda za zimovanje.

Rojidbeni nagon uvjetovan je genet-skim naslijeđem, ali na njega još utječu

skučen prostor, slaba ventilacija, nepravil-no izgrađeno saće i

stara matica


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Blago Lasić

GOSPINA TRAVA (Hypericum perforatum-Linne)

U našem se narodu misli kako je ova čudo-tvorna biljka najljekovi-tija ubrana na Ivanjdan, stoga je narod još zove Ivanjim zeljem, travom svetog Ivana i ivanjicom

Ne postoji tako sveobuhva-tan izričaj kojim bi se snaga i moć ove biljke mogli iskaza-

ti! Ona je, uistinu, čudotvorna biljka! Svi biljari svijeta nisu ni izbliza kazali o njoj, koliko sam se osobno uvjerio u silnu snagu ovoga Božjeg dara, kojemu vjerojatno i sam život dugu-jem. Rijetka je farmaceutska kuća u Europi iz koje nisam probao lijeko-ve početkom Domovinskoga rata, i svi su oni samo ublažili moje te-gobe oko čireva u trbuhu i poviše-ne kiseline. A onda sam iz jednoga švicarskog časopisa preveo naslov: Wunderbare Johanninkraut, što u prijevodu znači: čudotvorna Ivanina trava..., dakle, mnogi Švicarci tako zovu Gospinu travu. U narodu se još nalaze nazivi: kantarion, žuta kanta-rija, Bogorodičina trava, gorac, trava svetoga Ivana, Ivanje zelje, strašno zelje, probočka, ivanjica, pljuskavica, zvončić, krv sv. Ivana.

Gospina trava je višegodišnja biljka, trajnica, ukoliko je ljudski nemar ili neka druga pošast ne uni-šti na nekome zemljištu. Stabljika može narasti i blizu jednoga metra, na dnu je drvenasta pa je vjetar i kiša ne polože. Iz gornjega dijela stabljike rastu grančice, na vrhu ko-jih se oblikuju cvasti s lijepim žutim (narančastim, crvenkastim) cvje-tovima. Obično ih je tri do pet na vrhu grančice. Cvijet je s pet latica, jednim izraženim tučkom crvene boje i mnoštvo žućkastih prašnika. Kada zgnječite jedan cvijet iz nje-ga poteče crveni sok. Listići su sitni, jajoliki, s mnogo točkica crne boje i izgledaju kao rupice. Gospina trava cvjeta od svibnja sve do listopada, ako su uvjeti za to. Nalazimo je na

Svjedočanstvo, dar i izraz ljubavi

svim osvijetljenim terenima: pokraj putova, po livadama i krčevinama, na rubu šuma i potoka, na siromaš-nim i bogatim zemljištima.

Kada biljka procvjeta, beremo njezine vrhove grančica preko cije-loga ljeta. Nipošto ne smijemo bilj-ku cijelu rezati ili ne daj Bože čupati sa žilama! Na taj način uništavamo rod biljke za više godina.

SEDAM DANA, I KISELINA NESTAJEKakve sve supstance biljka sa-

drži, teško je nabrojiti. Do sada je utvrđeno da sadrži flavonoide (hi-perozid, rutin, kvercitrin), hipericin i pseudohipericin, karotin, eterična ulja, smole, različite kiseline (askor-binska). To je samo mali dio, dale-ko više je tvari koje nisu i ne mogu biti(!) utvrđene.

Osim onoga što sam empirijski (iskustveno) spoznao i na samo-me početku napisao o ljekovitosti Gospine trave, mislim da je najop-širnije od svih travara navela Maria Treben, pa ću interpretirati neke njezine navode.

Od ubranih i osušenih cvjetova pripremaju se: čajevi, travarice, ulja, masti i kupke, što znači vrlo širok spektar primjene. M. Treben navodi: Otuda, vjerojatno i potječe ime, po Gospi i po sv. Ivanu, dakako i neus-porediva ljekovitost biljke. U našem narodu se stoga misli, kako je biljka najljekovitija ubrana na Ivanjdan.

Spomenuta autorica navodi te-

gobe koje liječi čaj od Gospine trave: sve ozljede živaca i sve vrste živčanih tegoba, svaku prenapregnutost, ozljede od udaraca, različite upale živaca, neurozu, najteže nesanice, govorne smetnje, nemiran san, histerične napade, mjese-čarenje, mokrenje u krevet noću i najteže oblike depresije.

Gospina trava je izuzetno sredstvo za mlade djevojke i razvitak ženskih spolnih organa, za urednu mjesečnicu i protiv svih upalnih procesa kod žena. Tu se može rabiti čaj, ali i redovite kupke nogu i sjedenje u toploj rastopini Gos-pine trave.

Ulje ove čudotvorke ima neusporedivo djelovanje za sve vrste kožnih oboljenja i različitih ozljeda: otvorene rane, svježe ozljede, krvni podljevi, otečene žlijezde i zglo-bovi, gruba koža lica, bolovi u leđima, lumbago, križobo-lja, išijas, reuma, kod opeklina svih vrsta.

Mnogi ljudi svoje domaće životinje liječe Gospinom tra-vom. Kada malu djecu boli trbuščić, mažemo im uljem i bolovi prolaze.

Gospina trava ima izuzetno djelovanja kod bolesti je-tara i žutice, ona je vrlo dobar diuretik i digestivno sred-stvo. Također je dobra kod bronhitisa, astme i nefritisa.

Vrlo je zanimljivo da stariji travari nisu uočili njezinu veliku moć kod problema s trbuhom, posebice kod suzbi-janja prevelike kiseline u želudcu. Toplo preporučam svoje iskustvo s početka teksta za rješavanje navedenih proble-ma. Dovoljno je sedmodnevni tretman po dvije do tri šali-ce čaja (bez šećera) dnevno i kiselina će nestati bez traga! Za održavanje stanja i dalje uzimam svakodnevno malo cvijeta s drugim travama, i nikada nisam kasnije osjetio povećanu kiselinu!

Gospinu travu danas rabe sve svjetske farmaceutske industrije, posebice je ispituju američki stručnjaci. Gospi-na trava stvara i otvara nesagledive razine ljudske svijesti, kao da ju je sam Duh poslao i sačuvao za umorna i tra-umatizirana pokoljenja ljudskoga roda. Ona nije hipnotik niti pak droga neke druge dimenzije, ona je svjedočan-stvo, dar i izraz ljubavi, izlaz je iz bolesnoga u zdravo ozrač-je. Kad ne bi bilo tako, ne bi ni nosila ime koje nosi!


GASTRONOMSKI KUTAK

Fra Franjo Mabić

Bijeli luk se nareže i prvi stavlja u dobru čašu vreloga ulja u posudi. Čim češnjak počne žutjeti, a to se doga-đa i prije minute, stavlja se sitno rezana kapula, najma-

nje dobar tanjur za juhu, a odmah se dodaje i mrkva. Povrće se neprestano miješa da ne zagara, ali i da se

pirja. Kad se počne ujedinjavati, nakon dvadesetak minu-ta dodaje se nešto bijeloga vina a oni bogatiji Martell ili Courvoisier, pa malo iza toga umak od rajčice ili ogulje-na isjeckana rajčica. Ovo se, međutim, može ostaviti i za sam kraj i napraviti flambiranje – zapaliti mirisne konjake ili rum kao atrakciju, ali i korist.

Povrće je pripremljeno. Sada se pomno uzima meso bez aroma i začina i stavlja se u lonac. Mesu treba oko sat vremena da se kuha, na ne baš prejakoj vatri. Po volji se dodaje sol, papar ili bolje slavonski feferon jer je ko-risniji i zdraviji, zatim ružmarin ili vrisak. Posljednjih pola sata dodaju se celer, peršin, bosiljak i lovor. Ja obično u pripremanje veprovine i divokoze uvijek stavim nekoliko zrnaca borovice i koju krišku naranče. Ako je sama vepro-vina, onda ostavim i u kuhanju borovicu da malo ubije žestinu mirisa veprova mesa. Na sve se ovo dodaje dobra vinska čaša onoga vina u kojem je meso odstajalo. Sve mijenja i aromu i ukus. Dolazi se tako ispunjenju pravoga lovačkog recepta.

Ako odmah nisi zadovoljan okusom, bojom ili gusto-ćom gulaša, dodaj jetrenu paštetu ili kiselo vrhnje ili pak još umak od rajčice, dobro dođe i žlica senfa, međutim malo više povrća kao što su tikvice ili patlidžan uvijek će donijeti željenu gustoću gulašu.

Za prilog ili posebno jelo može se staviti, ono baš naj-svečanije, a to su tortelini ili biseri.

Piće ti možeš i zaboraviti, ali neće drugi. To je crnjak – prema boji jela. Dobro vino prati ovoliki trud. Ne boj se da ćeš u restoranima naći nešto ovako. I tvoje koje misliš da je mnogo gore, uvjeravam te da je deset puta bolje nego ono koje skupo plaćaš. Nazdravi svome trudu i uspjehu.

Tortelini i biseri u lovačkom, srnećem ili kojem drugom umaku ili gulašu

Popirja se obilato povrća na bazi kapule i češnjaka

Isječeno se meso potopi nekoliko minuta u razrijeđeni ocat i limun

Evo, to je srnetina u lovačkom umaku. Od ovoga se umaka odvoji

i napravi umak za posebnu tjesteninu kakvi su tortelini ili biseri

Nakon pola sata pirjanja stavlja se srnetina i rezultat ne može

izostati, ali kod šporeta morate do kraja ostati

Tortelini u umaku od divljači (srnetine i veprovine)

Biseri u lovačkom umaku s parmezanom (samo dvije minute u kipućoj vodi)


ZABAVNI KUTAK

Riječima lijevo dodajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove riječi koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova.

Mariofil SoldoLOVI SE CIJELU GODINU,

OSIM KAD SJEDI NA JAJIMA I DOK HRANI MLADUNČAD

(NA SLICI)

OPTIČKA UMJETNOST

OBRTNIK KOJI

POSTAVLJA PARKET

NOGOMETAŠ “HAJDUKA”,

DUJE

“AUSTRIJSKA IzVJEŠTAJNA

AGENCIJA”

zAVARENO MJESTO

NAJVEćI OTOK NA

JADRANSKOJ OBALI

UDARAC U KARATEU,

ATEMI

“zAPAD” “TESLA” HRV. TRUBAČ, STANKO

ORUćI IzVADITI Iz

zEMLJE

GLUMICA DORČIć ILI

JANJIć

GUSTAV KRKLECAUTOR:

MARIOFIL SOLDOBIVŠA GLUMI-

CA MAJIćzAKUP,

zAKUPNIŠ-TVO (KUPITI

NA...)

ODREzAN KOMAD

GORAN IVANIŠEVIć

ABRAHA-MOV NEćAK PRETJERANA

UREDNOST“VISOKA STRUČ-NA SPREMA”

OTPIRAČ (... zA

KONzERVE)

SPORTAŠI KOJI SE BAVE DASKANJEM

... KAO NJIVICE

SUMPOR TASMANIJA

ODGOJNO OBRA-zOVNI PROCES SKRBLJENJE

ANTONIO NUIć

SILICIJ “TONA”

zASTOR, zAVJESA

MARKA SPORTSKE OPREME

UGLED, DOSTOJAN-

STVO

NATAŠA URBANČIć

PROSTIRKA zA POD

RADIO-AKTIVAN KEMIJSKI ELEMENT

PRSA, PRSNI KOŠ (ANAT.)

SVADBENA GOzBA

zID IzMEđU DONJEG

RUBA PROzO-RA I TLA

IVANJDAN, IVANDAN

VANADIJ

SLOVO SLIČ-NO NULI

ROwAN ATKINSON

KAME-RUNSKI

NOGOME-TAŠ, SAMUEL

1 Z

2 Z

3 Z

4 Z

5 Z

6 Z

GARDA

RUTAV

ROGLA

KAMIR

PETAR

LOPAR

Frano VukojaPucanje od smijehaSTRAH OD ZEČEVA- Tata, plašiš li se ti zečeva? – upita sinčić lovca.- Nisam, sine, a zašto pitaš? – priupita lovac.- Pa zašto onda u lov nosiš pušku i vodiš psa?! – pojasni sinčić.

LANCIPošao lovac automobilom u lov i stavlja lance na stražnje

kotače.- Lance trebaš staviti na prednje, pogonske kotače – pouči

ga susjed.- Lako je meni za prednje, oni se vrte, problem su mi ovi

zadnji – izvali lovac.

ODAVANJE KARATALovac se nakon lova zadržao u birtiji igrajući karata. Ljutita

supruga pojavi se u birtiji i obrati se mužu:- Ti stvarno nemaš SRCA!- Šuti, ženo, odaješ mi karte – uzvrati lovac.

RAKIJA KAO ORUŽJELovac se sprema u lov i u ranac sprema bocu rakije.- Znaš li ti, mužu, da rakija ubija? – upita ga supruga.- Znam, zato je i nosim u lov – objasni joj muž-lovac.

STARA MUŠTERIJASudac se obrati krivolovcu:- Već deseti put ponavljate isti prekršaj, moramo vas kazniti

najvećom mogućom kaznom.- A ja sam mislio da, kao vaša redovita mušterija, imam po-

pust – uzvrati krivolovac.

NA ČEKILovac poznat po brzoj vožnji, u velikoj se brzini zaustavi na

znak policije.- A, to ste vi, čekamo vas već dva sata – reče mu zajedljivo

policajac.- Eto, ja sam požurio koliko sam mogao – dodvorava se lovac.

PROMETNALovac nakon lakše prometne nesreće s masnicom ispod

oka i ogrebotinom na čelu u ambulanti. Nakon što je rekao ime i prezime te godinu rođenja, liječnik ga upita:

- Oženjen?- Ne, prometna – objasni lovac.


IN MEMORIAM

DANILO OSTOJIĆ(1926. – 2010.)

Nakon kraće bolesti, zauvijek nas je napustio naš prijatelj i kole-ga lovac Danilo, član sekcije Čitluk – Potpolje i počasni član Društva.

U svom dugogodišnjem lovačkom stažu dao je velik doprinos vođenju i unaprjeđe-nju lovstva i lovne etike. Bio je rado viđen i cijenjen čovjek u svakom društvu pa je kao takav imao velik broj prijatelja i znana-ca. Sve povjerene mu dužnosti obnašao je časno i pošteno, s mnogo ljubavi i krajnje odgo-vorno, a svoje golemo lovačko iskustvo prenio je na svoje si-nove Zdravka i Krešimira i ostale mlađe lovce. Za izuzetan dopri-nos odlikovan je Odličjem III. reda LSHB. Zahvaljujemo mu za sve što je učinio i neka počiva u miru Božjem.

LD „Golub“, Čitluk

IVAN BEJIĆ(1973. – 2010.)

Prerana smrt, u 37. godini života, odnijela je iz lovačkih re-dova našega dragog lovca, kole-gu i prijatelja Ivana Bejića. Bio je član sekcije Ularice, gdje je ob-našao dužnost dopredsjednika. Volio je prirodu, lov i druženja, gdje je svojom aktivnošću i dru-gima davao poticaj.

Dragi Ivane, otišao si u tre-nutku kad si trebao biti oslonac svojoj obitelji i našem Društvu. Tvoj vedri duh i prijateljstvo uvi-jek će nam nedostajati, ali živjet ćeš i dalje u našim uspomena-ma. Mi lovci, tvoji prijatelji, naji-skrenije Ti zahvaljujemo na sve-mu što si učinio za svoju sekciju i Društvo. Počivaj u miru Božjem.

LD „Fazan“, Usora

VINKO GOLEMAC – ŠVRĆO(1959. – 2009.)

U 50-oj godini života zau-vijek nas je napustio naš dugo-godišnji član, prijatelj i kolega lovac, naš Švrćo.

Bio je nadasve velik radnik, volio je prirodu i lov i bio cije-njen od kolega lovaca. Njegov lik ostat će vječno u sjećanju svih lovaca našega društva.

LD „Jarebica“, Mostar

STIPE PENAVIĆ(1945. – 2010.)

Nakon kratke i teške bole-sti zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji član i prijatelj Sti-pe Penavić. Istinski je volio lov, prirodu i druženja lovaca. Bio je odgovoran prema lovačkim obvezama. Njegovim odlaskom ostala je velika praznina u nje-govoj obitelji, ali i među nama lovcima, jer nismo izgubili samo uzornog lovca, nego i iskrenog i poštenog čovjeka i velikog pri-jatelja. Njegov lik ostat će nam trajno u uspomeni. Počivao u miru Božjem.

LD „Mosor“, Široki Brijeg

RUDOLF RAVLIĆ – BRAJO(1938. – 2009.)

U 71. godini života prekinut je životni i lovački put našeg Bra-je. Bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i uzoran lovac. Volio je prirodu, lov i lovačka druženja. Nesebičnim zalaga-njem, ljudskim kvalitetama i lo-vačkim iskustvom znatno je pri-donio boljitku našega Društva, na čemu mu najiskrenije zahva-ljujemo. Njegov lik i lovački duh ostat će zauvijek s nama.

LD „Jarebica“, Mostar

ANTO MIŠKOVIĆ(1945. – 2010.)

Još jedan ugledni i priznati član našega Društva, lovac Anto Mišković, napustio je naše redo-ve. Izgubio je bitku s opakom bolešću, koju je stoički podno-sio sve do posljednjih trenutaka svoga života. Ostala je praznina u našim redovima za jednim istinskim prijateljem. Anto je bio tih, miran, nenametljiv, ali vrlo odgovoran i savjestan. Za svo-ga relativno kratkog lovačkog staža ostavio je jak pečat pravog lovca, zaljubljenika u prirodu, divljač, nadasve zaljubljenik u ljude, u korektan odnos, pošte-nje i vjeru. Stoga, sa žaljenjem ističemo da je prerano otišao, ali s velikom hvalom kažemo da smo imali čast družiti se s takvim čovjekom. Jedno veliko hva-la ovom dragom članu našeg Društva koji će još dugo, dugo živjeti u našim mislima i sjeća-njima. Neka mu je vječna hvala i slava. Počivao u miru Božjem.

LD „Sokol“, Nova Bila

MIRKO MARUŠIĆ(1938. – 2010.)

Lovci sekcije Dobrič ispratili su na vječni počinak lovca i do-brog prijatelja, našeg Mirkana. Lov je bila ljubav njegove mla-dosti. Kasniji životni putovi od-vojili su ga od aktivnog članstva, ali je uvijek koristio prigodu da bude s nama.

Hvala mu za sve lijepe tre-nutke koje smo proveli s njim. Počivao u miru Božjem.


DRAGAN VUJICA – KAMO(1954. – 2010.)

Tragičnom smrću, prerano nas je napustio naš uzorni du-gogodišnji član, kolega, lovac i prijatelj Dragan Vujica-Kamo.

Lovstvo mu je bilo ne samo hobi i strast, to mu je bila okupa-cija. Bio je besplatni lovočuvar u svojoj sekciji Bare, kojoj se sav posvetio. To je bio onaj lovac koji se pročuo po spašavanju ugroženih zečića.

Kamo će nam svima ostati u dragoj uspomeni, a posebno njegovoj sekciji Bare, jer je zaista bio omiljen, skroman, druže-ljubiv i dobar čovjek i prijatelj. Hvala mu za sve što je učinio za lovstvo i za naše Društvo. Poči-vao u miru Božjem.

LD „Zec“, Busovača

TOMISLAV SABLJIĆ(1944. – 2010.)

Iznenada nas je, zauvijek, napustio naš prijatelj i uzoran lovac Tomislav Sabljić. Ostala je nevjerica i tuga u našim redovi-ma. Otišao je pun snage i ljubavi prema prirodi, lovu, prema ljudi-ma. Gdje je bio Tomo, tu je bila pjesma, ganga, veselje. Svatko ga je volio i cijenio.

Hvala mu za sve zajedničke trenutke provedene s njim, rado ćemo ih se sjećati. Uspomena na njega trajno će živjeti s nama. Počivao u miru Božjem.


DRAGO PETONJIĆ(1929. – 2010.)

U 81. godini života zauvi-jek nas je napustio naš Drago Petonjić. Opaka bolest odvojila ga je od njegovih najmilijih, ali i od nas, njegovih kolega i pri-jatelja, odvojila ga je od njemu najdražih druženja i boravaka s lovcima u lovištu, gdje je doista provodio velik dio svoga slo-bodnog vremena.

Ostajemo mu zahvalni za sve trenutke koje je proveo s nama.

UL „Kuna“, Jajce

ŽELJKO MATIĆ(1968. – 2010.)

Bio je uzoran član sekcije Grab - Orahovlje. Biti lovac i ba-viti se lovom posebna je čast i privilegij u današnjem društvu i vremenu, Željko je tako i doživ-ljavao lov. Druženje, izlasci, kon-takti s divljači i sve što je vezano uz lov bili su mu zadovoljstvo. Bio je velik kinolog i lovac, to s ponosom mogu reći svi čla-novi. Mi lovci njegovi prijatelji najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za našu udrugu. Počivao u miru!

HUL „Kravica“, Ljubuški

DALIBOR (Blago) HERCEG(1969. – 2010.)

Lovački ispit položio 1999. godine. Lovac iz iskonskog pori-va za lovom, prirodom i životinja-ma. Glavna preokupacija bila mu je druženje s lovcima i prenoše-nje lovačkog iskustva na mlađe lovce. Za svakog je zeca u našem kraju znao i ljubomorno je čuvao tajnu o njihovim logama. Neka se namnože, imao je običaj reći.

Najveća lovačka draž bila mu je šljuka (bena), tu je ljubav doveo skoro do savršenstva. Znao je satima pričati o prikradanju i ku-liranju sa psima do odstrela. Kad dugokljune selice dođu u naše krajeve, hoće li znati da „Lalina“ gospodara više nema?!

Hvala mu za sve što je učinio za lovce i neka počiva u miru.

HUL „Kravica“, Ljubuški


IN MEMORIAM

OBLJETNICA SMRTI

NIKOLA GADŽIĆ – NINO(1940. – 2009.)

Navršava se godina dana otkad nas je napustio naš dra-gi prijatelj i kolega lovac Nikola Gadžić - Nino. Bio je istinski ljubitelj prirode i života u njoj. Sjećanje na njega budi u nama tugu, ali i ponos što smo s njim lovili, družili se i živjeli. Tako je danas, tako će biti i u buduće. Počivaj u miru Božjem!

LD „Kamenjarka“, Stolac

KRSTAN JOVIĆ-KIĆO(1980. – 2010.)

Rano na Uskrs, Grahovom je prostrujala vijest o Kićinom teš-kom ranjavanju i borbi za život, u kojoj je s jedne strane sudje-lovao tim poznatih liječnika i junačko srce mladog gorosta-sa, a s druge strane teške rane i zla kob, koja je nažalost pobi-jedila nakon 14 dana strepnje .

Kićino zanimanje za lov po-čelo je još u dječačkim danima, u okruženju rođaka i prijatelja lovaca gorštaka, u kakvoga je kasnije i sam izrastao. Članom LD „Risovac“ postao je čim je za to ispunio uvjete.

Život u velikom gradu po-bjeđivala je ljubav prema pla-ninama i lovu, pa je Kićo svaki slobodan trenutak koristio za dolazak u rodno Grahovo i druženje s prirodom. Iako do-sta mlad, vrijedio je za izrazito vještog i uspješnog lovca s lije-pom kolekcijom lovačkih trofe-ja i lovačkog oružja.

Svi koji su ga poznavali teško se mire s tim da ga više nema. Ako se u ovim teškim trenucima nešto može pože-ljeti, onda mi njegove kole-ge želimo da njegova dobra duša boravi u rajskom naselju, u vječnim lovištima kojima pripada. Teško će nam biti u zajedničkim okupljanjima bez našega Kiće, njegovog veselog lika i lijepog razgovora. Lijepo sjećanje na dobrog druga ni-kad neće izblijedjeti, ostat će u srcima svih koji su ga poznavali.

Neka mu je vječni pokoj i slava.

LD „Risovac“, Bosansko Grahovo

Kovljenić VladimirBATA VLADE(1938. – 2010.)

Poslije kratke, ali teške bole-sti, u rano proljeće napustio nas je naš dragi prijatelj i kolega. O dobroti, plemenitosti i pozitiv-noj energiji koju je Bata Vlade širio među ljudima, najbolje svjedoči, za ovu sredinu neza-

U spomen na

STEFANA BRACU BEŠLIĆA(1938. – 2009.)

O Bracinu lovnom putu teško je sve reći, nabrojiti i odrediti. Mnogo toga, zasigurno, nećemo dokučiti, ali nije neskromno kazati da je on dio povijesti lovstva na ovim prostorima.

Rodio se 1938. u Rastovači kraj Posušja. Po završetku srednje škole odlazi u Njemačku, gdje uz rad u poznatoj računalnoj tvrtki IBM nastavlja školova-nje. Nakon toga zasniva obitelj i posvećuje se svojoj najvećoj ljubavi – lov-stvu.

Lovački ispit položio je godine 1970., a od 1973. stalni je član LD „Rado-vanj“ iz Posušja. U tom razdoblju, sve do odlaska u prijevremenu mirovinu godine 1984., u njegovu Posušju nijedan početak lovne sezone nije mogao proći bez njega.

Posljednjih 25 godina života skrasio se s obitelji – suprugom Nevenkom, koja je također lovac (lovica) od 1999. godine i sinom Grgom, mladim lov-cem od prošle godine – u svojoj rodnoj posuškoj Rastovači.

Cijeli svoj život posvetio je očuvanju prirodnih vrijednosti: lovu, ribolovu, ekologiji, a za Domovinskog rata, surađujući s Crvenim križem nesebično se dao humanitarnom radu, pomažući izbjeglicama i prognanicima, nudeći im često i osobna financijska i druga sredstva za pomoć.

Stefan Braco Bešlić bio je jedan od osnivača Lovačkog saveza Herceg Bosne, dopredsjednik i tajnik LD „Radovanj“, predsjednik Ribolovnog druš-tva „Posušje“, predsjednik Ekološke udruge Županije Zapadnohercegovačke. Nositelj je brojnih lovačkih i humanitarnih odlikovanja. Često je među lov-cima znao kazati kako će mu najveće priznanje za rad biti ako ga se lovci poslije njegove smrti sjete i za njegovu dušu nazdrave rakijom iz lovačke čuturice! Što reći nego, Braco je bio čovjek.

Lovci LD „Radovanj“ iz Posušja posebno se sjećaju Brace kao čovjeka koji je u sebi nosio nesebičnu ljubav prema prirodi i čovjeku. Skoro 40 godina zalagao se za uzgoj i zaštitu divljači na suvremen način, kako je naučio loveći i družeći se s lovcima u Njemačkoj i širom Europe. Želio je od našega lovca stvoriti ponajprije uzgajivača divljači te oštrog protivnika krivolova i borca protiv svih nečasnih rabota koje se čine prirodi.

Sve to krasilo je Bracu Bešlića i zato je bio omiljen među lovcima gdje god se zatekao i gdje god je imao priliku iskazati im svoje viđenje lova.

Nakon njegove smrti, među lovcima posuškoga kraja osjeća se neka pra-znina. Praznina, koju je popunjavao jedan plemeniti čovjek krhkoga stasa, ali kao hercegovačka bura jakoga duha.

S Radovnja niz Rastovaču sjurit će se još mnoge bure, po Radovnju će loviti još mnogi lovci, ali kalibra i karaktera Brace Bešlića – teško.

Neka mu je laka ova naša tvrda i ponosna hercegovačka gruda i neka počiva u miru „vječnih lovišta“.

M. Bešlić

pamćen broj prisutnih znana-ca i prijatelja iz više zemalja, u petak 9. travnja, na njegovom ispraćaju od obiteljske kuće do groblja u selu Nuglašica.

Bata Vlade je kroz cijeli svoj životni i radni vijek bio pravi gospodin, odmjeren, pedan-tan, veseo i kao takav rado prihvaćen u otmjenom miljeu, uvijek rado viđen i dobro došao suradnik i gost.

Od rane mladosti lov i lju-bav prema prirodi koja ga je iznjedrila, bile su sastavni dio života dragog nam Bata Vlade. Kao aktivan lovac često je ob-našao razne funcije u Lovač-kom društvu „Risovac“, a kao počasni član uvijek je bio rado viđen na lovačkim okupljanji-ma i manifestacijama.

U poratnom razdoblju Bata Vlade je postao svijetli primjer ljudske povezanosti i prijatelj-stva bez granica, jer su mu u obnavljanju porušene kuće ne-sebično prvi u pomoć pritekli stari istinski prijatelji kojima dr-žavna granica ne određuje gra-nice prijateljstva. U njegovom domu svaki dobronamjerni čo-vjek uvijek je bio rado dočekan i počašćen.

Teška bolest brzo ga je svla-dala, a umro je tiho, nastojeći da svojim bližnjima ne naruši harmoniju života koju je u obi-telji vješto održavao čitav svoj vijek. Neka počiva u miru Bož-jem, u vječnim rajskim lovišti-ma. Njegove kolege lovci uvijek će rado spomenuti njegovo ime na svakom druženju, pri-sjetiti se vedrog lika, nazdraviti i popiti po jednu u spomen na dobrog čovjeka i lovca.

LD „Risovac“, Bosansko Grahovo

ŠUMSKA KOKA - lovackisavez-hb.ba · Kad me Marijo, na čiji su posjed divlje ptice „izvršile...

Documents

Transcript of ŠUMSKA KOKA - lovackisavez-hb.ba · Kad me Marijo, na čiji su posjed divlje ptice „izvršile...